Važnost pozivnice

Hrvatska je, prema svemu što je dosad rečeno, ali i na temelju izrazito povoljnog izvješća o napretku, sigurna da će za manje od dva mjeseca dobiti pozivnicu za ulazak u punopravno članstvo NATO-a. Takva uvjeravanja je dobio i ministar obrane Branko Vukelić na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu. Iako je o NATO-u već toliko toga rečeno, a mišljenja su i dalje podijeljena, ipak nije zgorega naglasiti nekoliko činjenica.
Ovdje nije riječ samo o integracijskoj afirmaciji države, nego i o gotovo presudnom utjecaju na njezin daljnji razvoj i kvalitetu života njezinih građana. Hrvatska se ulaskom u NATO pridružuje klubu najsnažnijih i najrazvijenijih demokracija, a članstvo joj pojačava demokratski legitimitet.
NATO, zbog stalnih reformi koje provodi da bi se prilagodio vremenu, nije više rezultat prohujale hladnoratovske podjele, pa u svoje članstvo više ne poziva nedemokratske režime, što se događalo kada je trebalo zaštititi Zapad od komunizma.
Danas je to organizacija s članstvom zemalja koje se štite od bilo kojeg vanjskog napada – upućene su na suradnju u obrani od opasnosti protiv kojih nijedna zemlja ne može sama: međunarodnog terorizma, organiziranoga kriminala, širenja oružja za masovno uništenje, šverca droge…
Hrvatsko članstvo u NATO-u ima i dodatne razloge. U nestabilnom okruženju kao članica može dodatno biti sigurna, i to sa znatno manje potrošenog novca za obranu.
Na kraju, ne treba zaboraviti da je Hrvatskoj – zbog činjenice da će se novi val proširenja nakon ove šanse realizirati tek sredinom sljedećeg desetljeća – ulazak u NATO iznimno važan za njezin ukupni razvoj. Neuspjeh u 2008. godini za Hrvatsku bi značio nastavak nelagodnog stanja u kojem bi bila prisiljena čekati ostale potencijalne kandidate i biti talac nestabilnosti u regiji.