Vučić treba da podnese ostavku 1Foto FoNet Milica Vučković

U politikologiji se pod pojmom Obojena revolucija podrazumeva „obaranje autokratske vladavine u bivšim sovjetskim državama, s ciljem, da se uspostavi sistem vršenja vlasti zasnovan na demokratiji“. Takvi prevrati su se dogodili u Gruziji (2015), Ukrajini (2014) i Kirgistanu (2015).

Predsednik Republike Aleksandar Vučića arogantno smatra da je aktuelna pobuna studenata i njihovih profesora, koju su omasovili srednjoškolci sa svojim profesorima i bezbrojni građani – takođe obojena revolucija.

Time je nesvesno priznao da je Srbiju – zasnovanu na vladavini prava, socijalnoj pravdi, načelima demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama, kao i ukupnim evropskim principima i vrednostima – učinio autokratskom državom. To je na televiziji N1 nedavno rekao i advokat Sead Spahović. Tome bih dodao da je Vučić nesvesno priznao i opravdanost studentskog zahteva da se organima na svim nivoima vlasti vrate otete Ustavom predviđene nadležnosti.

U vreme njegove višegodišnje vladavine, građani su bili suočeni sa mnogim korumptivnim aferama, kao što su: Savamala, Pad vojnog helikoptera, Korupcija u Krušiku, Doljevačka naplatna rampa, Beograd na vodi, Smrt vodnika u zapaljenom tenku, Paljenje kuće novinara u Grockoj, Fabrika marihuane Jovanjica, Ubistvo Olivera Ivanovića, Smrtno gušenje radnika u rudnika „Soko“, Krađe izbora, Pad nadstrešnice u Novom Sadu, Rušenje zgrade „Generalštaba“ i hotela „Jugoslavija“, Uklanjanje Starog Savskog mosta, Izložba EXPO 2027. godine, Ćacilend, Misterija važdušnog topa… Vučić je, preko instaliranih poluga uticaja, za sve vreme vladavine, upravljao Narodnom skupštinom, Vladom, vojskom, policijom, javnim tužilaštvom, sudstvom, kao i pokrajinskim i lokalnim organima vlasti.

Vučić treba da podnese ostavku 2
foto (BETAPHOTO/MILOŠ MIŠKOV/DS)

Radi očuvanja vlastite moći postupao je i kao „podstrekač“ automobilskim nasrtaja na demonstrante i kao „branilac“ nasilnika na studente u blokadi, i kao „veštak“ u misteriji vazdušne bombe ispaljene prema građanima koji su ćutanjem odavali poštu ubijenima u padu novosadske nadstrešnice i kao „držač noža“ kojim je nervnolabilna starija žena ranila dekanku Filizofskog fakulteta u Nišu. U svim tim „ulogama“ vlastodržac je, opovrgavajući nastale činjenice, nesvesno priznavao njihovo postojanje.

Kad bi Vučiću, preko retkih nezavisnih medija, bila upućena kritika on bi, preko brojnih medija u njegovoj kontroli, arogantno reagovao. Tako je postupio i kad mu je zamereno što je, sa resornim ministrom, kamermanima i snimateljima, upao u jedinicu intenzivne nege Kliničkog centra u Beogradu gde su ležali makedonski građani jedva preživeli u požaru kačaničke diskoteke. Tada je, u grču besa, rekao: „Nikog nisam pitao, sâm sam ušao“, nesvesno priznajući da uvek radi ono što hoće a ne što treba.

A evo kako je Vučić postupio kad je određivao mandatare za sastav vlada: najpre je predložio Anu Brnabić, potom – Miloša Vučevića, a nedavno – Đuru Macuta. Ana nije bila sposobna da obavi povereni zadatak, pa joj je Vučić bio nalogodavac i savetodavac, zbog čega ga je nazivala učiteljem i mentorom. Miloš je na samom početku mandata dao ostavku, zato što su njegovi telohranitelju bejzbol palicama polomili vilicu studentkinji koja je učestvovala u uličnoj blokadi.

Treći je endokrinolog sa najvećim naučnim i stručnim zvanjima, ali pošto je bez ikakvog iskustva i znanja o izvršnoj vlasti, njegov učinak će biti isti kao i kad bi pravniku, sa najvećim naučnim i stručnim zvanjima, bilo povereno da pacijentima operiše žlezde sa unutrašnjim lučenjem.

Na nedavnom skupu „Ne damo Srbiju“, Vučić je započeo govor konstatacijom da je obojena revolucija ovde došla spolja s ciljem da Srbima ruši državu, ali da taj cilj nije ostvaren jer „država Srbe ujedinjuje a ne razdvaja“. Pritom je zanemario da Srbija nije država samo Srpskog naroda, već i građana drugih nacionalnosti koji u njoj žive i da su svi oni baš tako sjedinjeni – nosioci državnog suvereniteta, po članu 2. Ustava Srbije.

Ako Vučić vazda čini ono za šta ga je osposobio kum i politički otac Vojislav Šešelj, onda je to dovoljno da, u skladu sa članom 117. Ustava, podnese ostavku, što očekuju i nosioci državnog suvereniteta.

Autor je sudija Vrhovnog suda u penziji i univerzitetski profesor

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari