U Nišu je 17. januara, u Narodnom pozorištu, počelo obeležavanje centralne proslave 1700 godina od proglašenja Milanskog edikta. To je jedan od najznačajnijih događaja u istoriji hrišćanstva, kojim je ustanovljena verska ravnopravnost i sloboda ispovedanja hrišćanstva na teritoriji Rimskog carstva, i prestanak gonjenja hrišćana koje je trajalo tri stotine godina. Edikt je ozakonio car Konstantin Veliki, koji je rođen na teritoriji današnjeg Niša.


Svečanost je počela čitanjem Milanskog edikta, a zatim su govorili patrijarh srpski g. Irinej i predsednik Srbije, gospodin Tomislav Nikolić, koji su kopredsednici Organizacionog odbora centralne proslave, koja se obeležava u Nišu. Svečanosti su prisustvovali predstavnici diplomatskog kora i verskih zajednica, a domaćin večeri je bio ambasador Rusije, gospodin Aleksandar Čerepun. Na završetku je nastupio muški Hor manastira Sretenje iz Rusije, kao poklon Rusije ovoj proslavi. Ruski hor je pevao isključivo ruske duhovne i svetovne kompozicije.

Kao profesionalni muzičar, naročito posvećen horskoj muzici, godinama pratim Horske svečanosti u Nišu, koje se održavaju bijenalno, a prošle godine su bile 24. po redu. U Nišu oduvek postoje vrhunski horovi, koje su godinama negovali i uzdizali Radojica Ica Milosavljević, Milorad Špaja Veljković, Slobodan Dejanović, a kasnije Suzana Kostić, Zoran Stanisavljević… Pri niškoj Sabornoj crkvi od 1887. postoji Crkvena pevačka družina Branko. Horom od 1990. diriguje Sara Cincarević. Da ne bi delovalo kao hvalospev horu, ne želim da nabrajam brojne zemlje, takmičenja i festivale na kojima su učestvovali i uvek donosili, uglavnom prve nagrade.

Spominjem samo da je 2007. hor održao svečani koncert povodom 120 godina postojanja. Pred skoro 1.000 posetilaca episkop niški gospodin Irinej, sadašnji Patrijarh, odlikovao je hor Branko ordenom svetog cara Konstantina. Ne mogu da shvatim zašto je na početku obeležavanja ovog velikog jubileja učestvovao baš ruski hor, a ne neki niški, ili bar srpski. Pogotovo što bi bile „spojene’’ glavne ličnosti ove svečanosti: Patrijarh, car Konstantin i niški hor. O razlici u kvalitetu između bilo kog niškog hora, pogotovo hora Branko, i ruskog hora i da ne govorimo, jer su to neuporedive vrednosti.

Da li je na sceni opet naša poznata boljka da nam je uvek draži i dostojniji neko, naročito u umetnosti, iz inostranstva nego domaće snage. Kako je RTS neposredno prenosio ovaj događaj, i preko satelita, verujem da će u svetu ovakav svečani početak centralne hrišćanske proslave izazvati čuđenje i nevericu, jer smo u muzici poznati upravo po odličnim horovima i horskoj muzici. Stevana Mokranjca, da ne spominjem druge, pa i savremene srpske horske kompozitore, cene i izvode svuda u svetu, čak i najveći i najpoznatiji horovi. Zato ne vidim opravdanje da se na ovakvoj Svečanosti ne pojavi nijedan naš hor. Mogao je da nastupi i ovaj ruski hor, ali samo kao gost i sa kratkim programom.

Verujem da se ovaj hrišćanski jubilej svetskih razmera ne završava ovim događajem pa, možda, ima vremena da se ovaj propust i nepravda isprave.

Autor je kompozitor, dirigent, dugogodišnji član Hora RTB (RTS) i producent u Muzičkoj produkciji RTS-a

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari