Kad je već Danas počeo koristiti terminologiju „jedan zbilja dobar Crnogorac“ onda bi bio osnovni red da čitaoci Danasa saznaju šta misli „jedan zbilja loš Crnogorac“, jedan od onih dežurnih „koji se smesta javljaju na svaki potez slične vrste“.


Siguran sam da u današnje vreme postoji sijaset mogućnosti za rešavanje problema diskriminacije koristeći međunarodne institute zaštite, kao i da su ti instituti mnogo delotvorniji od svenacionalnih okupljanja koji samo proizvode sukobe i nesporazume. Tim pre što se ti sukobi po pravilu završe na štetu svenacionalnih zaštitnika i stvaranjem novih i novih mržnji. Argument kako se tu radi o stvaranju spona među državama, bar kad je reč o Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, najblaže rečeno, na ivici je dobrog ukusa. Bar čitaoce Danasa nije potrebno uvjeravati kakav odnos imaju Srbi u tim državama prema državama iz kojih dolaze. Kakva spona mogu biti oni koji kače na zvonike crkava srpske zastave, koji u opštinama gde su na vlasti neće da postave nijednu zastavu sem srpske, etc., etc.. Postavljanje lažnog pitanja zašto nema reakcija iz Rumunije, Slovenije, Mađarske i Hrvatske je manipulativno i kad bih bio maliciozan mogao bih reći da neće biti reakcije ni iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore kad Srbi budu imali značaj kao u tim državama. A to što nema zvanične reakcije Bosne i Hercegovine to samo govori o njenoj funkcionalnosti i zarobljenosti nacionalnim konceptima i okupljanjima.

Crna Gora je organizovana kao građanska država. Ona se može kritikovati ukoliko nekonsekventno sprovodi svoju građansku opredeljenost, nikako zato što ne favorizuje jednu nacionalnu zajednicu samo zbog njene brojnosti (u relativnom smislu). Ukoliko neko misli da Srbi u Crnoj Gori nemaju pravo na korišćenje jezika, pisma, pravo na informisanost, organizovanje, i sva druga pripadajuća prava, onda neka to i konkretno iznese. Ako neko, pak, misli da su crnogorski jezik u službenoj upotrebi, važeća himna, zastava, građansko uređenje ugrožavanje nečijih nacionalnih i građanskih prava onda taj ima problema sa elementarnom logikom i ne čudi što mu svesrpska okupljanja ne deluju anahrono. Crna Gora, koja nema nijednu političku partiju sa predznakom crnogorska, optužuje se za nekakav crnogorski nacionalizam samo zato što hoće da uspostavi institucije poput svih ostalih država. Institucije koje neće zastupati interese druge države i poništavati svoju posebnost, poput najnovije farse u kojoj predsednik CANU traži zaštitu od SANU dajući joj privid ugroženosti ljudskih prava.

Pritom, on je taj koji osporava pravo naučnicima jedne druge akademije da koriste ista prava koja on poodavno rabi. A plaćen je od te iste države i to višestruko u odnosu na državne funkcionere te iste države (i od srpskih naravno). Činjenica o generacijskom svojatanju istorije, generacijskom poistovećivanju Crnogoraca sa srpskim nacionalnim korpusom, stvorila je aksiom u glavama svih Srba koje sam u životu upoznao o Crnogorcima kao etničkim Srbima. Razlike su samo u shvatanju prava na izjašnjavanje. Sa takvim predrasudama je nemoguće se izboriti i zato ne čudi da javnost u Srbiji vidi ugroženost Srba (ne srpske manjine jer oni odbijaju status manjine i traže status konstitutivnog naroda) u navodnom gubljenju srpskih atributa Crne Gore kao jedne od država iz državne himne Srbije. Jednako kao što su slepi za tretman Crnogoraca u Srbiji kojih je po prethodnom popisu bilo preko 70.000, a kojima nije omogućeno ni da koriste ustavno pravo u formiranju Nacionalnog saveta.

Pozivanje funkcionera Crne Gore, uređene kao građanske države, na nekakve nacionalne sabore nije ništa drugo do provokacija a i test objektivnosti onih koji u tome vide dobre namere. Sa nekim ranijim stavovima o nepostojanju tendencija promene granica bih se složio, jer je promena granica Crne Gore nemoguća, pogotovu nakon što Crna Gora postane deo NATO-a. Zabrinjavajuće je, međutim, konstantno pokušavanje, puzajućim načinom, revitalizacije i instaliranja srpstva u Crnoj Gori kao srpskoj državi.

A koliko svojim životom oličavam svoje stavove, najbolje govori činjenica da u Srbiji ne pripadam nijednoj nacionalnoj stranci, već sam vrlo malo aktivni i beznačajni član LDP od osnivanja, u smislu bilo kakve funkcije. I tu sam više da iskažem svoj građanski stav i stav prema ostaloj političkoj sceni Srbije, nego što me privlači pripadnost bilo kojoj stranci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari