Bilo da se radi o političarima, bilo da se radi o analitičarima, kome god na pamet padnu penzije, prvo što uradi to su pretnje njihovim smanjenjem, a povećanjem starosne granice, posle koje se do tako skraćenih penzija može doći. Dakle, penzioneri su sve veći budžetski teret, a jedine mere da se taj teret olakša su restrikcije.


Bilo bi zanimljivo napraviti inventar raznih „komunikacionih strategija“ koje smo platili, kao, donacijama međunarodnih finansijskih institucija, a kojima je navodno jedini cilj bio da se stanovništvo ubedi ne samo u potrebu nego i u blagotvornost prethodno navedenih restrikcija.

Republički fond invalidsko-penzijskog osiguranja, međutim, ima i imovinu: poslovni prostor, akcije u svim preduzećima koja su privatizovana od 1991. godine, osnivačke udele u bankama, odnedavno stopostotno vlasništvo u nekolikim srbijanskim banjama, ozbiljne pretenzije u restituciji nacionalizovane i na drugi način otuđene imovine.

Tačnije: veći deo te imovine se vodi na Republički fond invalidsko-penzijskog osiguranja, ali Fond tom imovinom, uglavnom, ni na koji način ne upravlja. To u njegovo ime i, da verujemo na reč, za račun Fonda ili čine drugi ili ne čini niko. Kako je to, kad je zajednička imovina ili opšti interes kod nas uobičajeno. Da tako kako jeste i ostane, svojski se trude i političke stranke, a budući da one čine i zakonodavno telo, održanju status quo doprinosi svojski i zakonodavac. Fondu je zakonom oduzeto pravo upravljanja delom njegove imovine(akcije), a kad je u pitanju drugi deo (na primer banje), propisima o radu Fonda data je u nadležnost njegovim formalnim organima upravljanja, da o toj imovini odlučuju, ali ti organi izgleda čekaju na mig odozgo – da počnu i šta da počnu.

Važeći propisi ili nisu predvideli obavezujuće mehanizme po kojima bi Fond svoju imovinu preuzeo, njome raspolagao i stavio je u funkciju, ili Fond nije finansijski i organizaciono osposobljen da tu imovinu i stvarno preuzme i stavi u funkciju finansiranja penzija, ili to nije u interesu političke stranke koja Fondom upravlja.

Logično bi i vrlo ekonomski bilo da svakome ko poznaje penzijski problem, prvo na pamet padne najbliže pitanje i njegovo rešenje. Koju korist imaju penzioneri od svoje imovine? Da bi se, navodno, i na to pitanje odgovorilo potrebne su pare. A njih, navodno, nema.

Ne znamo, ali moguće je da ni najefikasnije upravljanje imovinom Fonda pri aktuelnim demografskim i ekonomskim trendovima ne bi rešilo problem finansiranja penzija, ali da bi ga umanjilo u to nema nikakve sumnje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari