Prva rečenica koja se mora napisati povodom preporuke Evropske komisije da se Srbiji dadne status kandidata za Uniju jeste ta da je to za nas istorijski trenutak. U institucionalnom i političkom smislu, čvršće možda nego ikada ranije u svojoj povesti, Srbija se priklanja jednoj strani sveta za koju se drži da je, još uvek, najbolja na planeti. Šta god ko mislio, Istok postaje sve dalji, a Zapad sve bliži. I to je dovoljan razlog da se prekjučerašnja odluka iz Brisela posmatra u tako visokoj perspektivi.


Akteri na domaćoj sceni bili su, međutim, uzdržaniji od ove ocene što je mi dajemo. Ako se izuzme Ivica Dačić, koji je u pomalo nekontrolisanom solunaštvu sebi i svojoj partiji pripisao odlučujuću ulogu za dobijanje statusa kandidata, ostali su se uglavnom zadovoljili škrtim ocenama o relativnoj važnosti događaja, ne grabeći se, poput lidera socijalista, čak ni za svoje parče slave.

Više je mogućih povoda za taj deficit entuzijazma. Jedan je svakako taj što se u ovo predizborno vreme ne želi provocirati ona dobra polovina građana Srbije koja je već postala rezervisana ili ravnodušna prema Evropskoj uniji. Ostali bi se verovatno morali tražiti u mukotrpnim okolnostima u kojima se kandidatura sticala. Uz sopstvene terete Srbija je, naime, nosila i mnoge nametnute i tuđe, i ta je činjenica svakako umanjivala osećaj zadovoljstva kad je saopštena blagovest iz Brisela.

Istini za volju, oprez nalažu i buduće obaveze koje stoje pred Beogradom, jer niti je ovo kraj puta, niti kraj iskušenja. Za ovu, vrlo značajnu stepenicu na koju smo stali, zaslužni su poglavito oni u Evropi koji u Srbiji vide potencijalno solidnog partnera. U fazi koja predstoji, i koja će na dnevnom redu imati uglavnom pitanja iz teške kosovske agende, odlučujuću reč imaće, međutim, oni koji prema nekim aspektima politike Srbije nemaju preterane naklonosti. O tome jasno svedoči promptna izjava Nemačke, čija rigidnost oko Kosova u ovome krugu nije prošla, i ona je upozorenje da bi nas tako naoštreni Berlin mogao sačekati u drugoj, svakako odlučujućoj fazi.

Ali, moramo ovde biti fer pa odmah kazati: da, prepreka će biti u Berlinu, ali i u Beogradu. Beogradska politika moraće se, naime, odreći nekih dogmi u vezi sa Kosovom, i potražiti rešenja koja će ići ka tome da zadovolje naše vitalne istorijske interese. Vuk Jeremić je odmah izašao na crtu, naravno obnavljajući krutu retoriku od koje dosada nije bilo koristi. Svaki korak nazad u ovome procesu znači povratak u katastrofu. Zato se oni političari Srbije koji su vukli napred u ovome epohalnom poduhvatu ne smeju uplašiti svoje dosadašnje hrabrosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari