Zahtev Sindikata radnika EPS-a da se zaposlenima u tom preduzeću odobre pozajmice u visini od 50 hiljada dinara i informacija da su, između ostalog, oni spremni da stupe u generalni štrajk u slučaju da do toga ne dođe, izazvala je oprečne reakcije u javnosti.

Jedni smatraju da pozajmice zaposlenima u Elektroprivredi ne bi trebalo odobriti jer je to preduzeće gubitaš, ima zaposlenih i više nego što treba, monopolista je na tržištu, a plate su veće nego u privatnom sektoru. Tu grupaciju dodatno iritira to što takav zahtev nastupa u trenutku kada su se pojavili uvećani računi za struju i dok je na snazi zabrana isplata 13 plata u državnim preduzećima. Sa druge strane, postoje oni koji smatraju da nema ničeg lošeg u tome da zaposleni u EPS-u dobiju pozajmicu, ili su potpuno ravnodušni prema tom slučaju, jer njime ne bi bili oštećeni.

I ranije se dešavalo da javnost negativno reaguje kada je reč o platama i bonusima zaposlenih u državnom sektoru. Danas pak postoji podela po tom pitanju i jasno se razaznaju „koreni“ onih koji su za i protiv pozajmica u EPS-u. Kritičari uglavnom dolaze iz srednje klase koja u Srbiji nije brojna. Reč je o ljudima koji su sumnjičavi kada je reč o učinkovitosti državne svojine i smatraju da nema privrednog razvoja bez jakog privatnog sektora. S druge strane, zahteve radnika EPS-a podržava, ili nema ništa protiv da se realizuju, radnička klasa i neki sindikati. Oni uglavnom ne gledaju s ljubomorom na zahteve zaposlenih u EPS-u, već im ti zahtevi daju „platformu“ da i oni zahtevaju isto ili slično od svojih poslodavaca.

Kada je reč o EPS-u, situacija je jasna, radnici ne traže 13. platu već pozajmicu, tvrde da pune budžet sa 50 odsto i obratili su se Vladi jer je ona vlasnik EPS-a. Ako ima uslova, pozajmicu treba odobriti, ako nema, onda ne treba. Inače, zahtev i pretnja štrajkom za Vladu dolazi u nezgodnom trenutku, u osvit izborne kampanje. Po svemu sudeći, vlastodršci, a naročito Srpska napredna stranka, suočavaju se sa „efektom bumeranga“. Naime, ministar Radulović je predstavljen kao „loš„, a vlast se pred radnicima ponašala kao „dobar policajac“. Radulović je dao ostavku, a sindikati ne odustaju i još poletnije ističu svoje ultimatume. Vlast sada doživljava neprijatne trenutke, jer ne može više da kontroliše vatru koju je zapalila, pošto joj je zarad izbora odgovaralo da Radulović ode.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari