Poput novogodišnje čestitke, pred sam kraj prošle godine stigla je izjava ministarke spoljnih poslova Hrvatske Vesne Pusić da će Hrvatska povući tužbu za genocid protiv Srbije. Vlasti u Srbiji pozdravili su najavljeni potez, zalažući se da se i tužba i kontratužba Srbije uporedo povuče sa Hrvatskom. Međutim, samo nekoliko dana kasnije Pusićeva se „predomislila“, objašnjavajući svoju izjavu rečima da se zalaže za povlačenje tužbe „jedino ako se reše tri temeljna pitanja – pitanja nestalih, opljačkane imovine i ratnih zločina“.


Ta tri temeljna pitanja rešavaju se od prestanka ratnih razaranja sredinom devedesetih. Sporo i laganim koracima, jer ne postoji konsenzus u pojedinostima, niti izgleda da će ga uskoro i biti.

U međuvremenu, vreme za vansudsko poravnanje ističe i ukoliko dve zemlje ne postignu sporazum o istovremenom povlačenju tužbi, već naredne godine počeće spor pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Nacionalne tenzije ponovo će narasti, a desničarski krugovi koji su se naizgled primirili, dočekaće svojih pet minuta. Probudiće se uzavrele strasti kada „argumentovano“, svaka od strana počne da dokazuje kako je baš ona druga počinila genocid. Kome to treba?

Tužbu za genocid protiv Srbije, tada SR Jugoslavije, Hrvatska je podnela 1999. a Srbija je odgovorila kontratužbom deset godina kasnije. Mogućnost povlačenja tužbi među prvima je pre skoro dve godine najavio predsednik Hrvatske Ivo Josipović. O onome o čemu se tada stidljivo govorilo, danas se intenzivno raspravlja. Da li zbog toga što časovnik za vansudsko poravnanje polako otkucava poslednje minute, a stručnjaci za međunarodno pravo tvrde da nijedna od zemalja neće uspeti da dokaže genocid i da su obe tužbe „osuđene na propast“? Haški tribunal za ratne zločine na prostoru bivše SFRJ do danas nikog nije osudio za genocid, a proces pred Međunarodnim sudom pravde će puno da košta. Čini se da su vlasti u Srbiji jednoglasne po pitanju povlačenja kontratužbe (naravno, ukoliko prvo Hrvatska povuče svoju). S druge strane, bivši predsednik Hrvatske Stjepan Mesić kaže da stvar treba prepustiti sudu, dok je bivša premijerka Jadranka Kosor izričito bila protiv povlačenja tužbe.

Problem sa čekanjem odluke Međunarodnog suda pravde je u tome što su na dobitku samo političari, jer su oni svoj deo uradili – podneli su tužbe, zadovoljili javno mnjenje i oprali ruke od mogućeg neuspeha, jer su tužbe u velikoj meri odraz onoga što je javnost tražila, ali i političkog busanja u prsa. Međutim, i sama činjenica da se radi na povlačenju tužbi budi nadu da se stare strasti neće ponovo raspirivati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari