Karikature u tri dimenzije 1Foto: Milivoje Obrenovic Lija/Fejsbuk

Početkom novembra u kragujevačkom Zavodu za ispitivanje oružja i municije održana je izložba „Portretne karikature viđenijih Kragujevčana“ autora Milivoja Obrenovića Lije.

Izložba je bila deseta po redu na ovu i sličnu tematiku ali je nesvakidašnje mesto na kome je održana. Zdanje u Zavodu za ispitivanje oružja i municije na ulasku u staru Pirotehniku stoji na tom mestu već mnogo duže od veka. Prvobitno je bilo ambulanta za radnike Vojne fabrike još pre Velikog rata, potom posle Drugog svetskog rata kantina, pa prostor koji su koristili lovci, zona za pušenje…

I tako je stajalo godinama dok na njega nije u slučajnoj šetnji naleteo Lija, kome je odmah sinula ideja da je ovaj prostor idealan za njegovu stalnu postavku 3D karikatura – figurina sa likovima iz sveta umetnosti, sporta, kulture, politike i estrade.

Raspitujući se kome prostor pripada uputili su ga kod direktora Zavoda Zorana Vasovića, koji mu je rekao da samo napiše zahtev sa obrazloženjem za namenu prostora.

Mesec dana kasnije skupština Zavoda odobrila mu je korišćenje zgrade za njegovu postavku 3D karikatura i to bez nadoknade, sa sve strujom, vodom, video-nadzorom… Jedini uslov bio je da se „domaćinski ophodi prema njemu“. A takvo mesto nije moglo da poželi boljeg i maštovitijeg domaćina.

Kragujevački umetnik Milivoje Obrenović Lija bavi se portretnom karikaturom već dve i po decenije od kada se zaposlio kao tehnički urednik i foto-reporter u fabričkom listu „Zastava“.

Prvu samostalnu izložbu portretnih karikatura poznatih Kragujevčana imao je još 25. maja 1995. godine u Malom likovnom salonu Narodnog muzeja („otišlo sve“ u humanitarne svrhe), potom u najpoznatijoj gradskoj kafani „Balkan“. Usledile su izložbe u kragujevačkom Teatru, potom na više mesta u Beogradu.

Još od 1996. godine bavi se izradom 3D karikatura poznatih svetskih ali i likova sa ovih prostora.

– Uvek sam kao autor bio između dva likovna izraza slike i skulpture, između crteža i figura u pravom prostoru. Sve što sam radio kao karikaturista u dve dimenzije preneo sam u treću, u prostor, zahvaljujući materijalu koji je domaće proizvodnje, ekološki čist, ima ga u svim bojama i dobar je, lak i pogodan za oblikovanje, ističe Lija.

A do materijala – beolina došao je zahvaljujući profesoru Miloradu Blagojeviću sa Tehnološkog fakulteta iz Beograda, koji je i pronalazač ove polimerne mase za vajanje.

– Profesor Blagojević, koji je nedavno preminuo, bio je ekspert za plastični eksploziv ali, na moju sreću, pronašao je komponentu koja nije eksplozivna, duhovit je Lija, dodajući da je on zove u šali „plastični eksploziv veselih boja“.

O ovoj smesi prvi put je pročitao 1996. godine u tekstu koji je novinar Iva Dubljević napisao u listu „Borba“. Preko njega (kragujevačka veza) stupio je u kontakt sa profesorom Blagojevićem i saradnja je odmah ostvarena. Dobio je prvi kilogram ove mase da eksperimentiše sa njim.

Trebalo je ispitati kako figure mogu da stoje, kako se vajaju, kako se smesa kuva i podnosi pečenje… Problem je bio što je prvobitni materijal bio u samo jednoj boji a Liji je za njegove 3D karikature kako bi bile verodostojne bila neophodna „boja kože“. Danas beolin postoji u svim bojama spektra i čak fluorescentnoj. Sve ostalo je do Lijine mašte i umeća. Svoje figurine je standardizovao na veličinu od tridesetak santimetara i težinu od oko kilogram i po (u zavisnosti od kompozicije) jer kod Lije niko nije „viši ili niži“.

– Portretna karikatura predstavlja duboko sagledavanje same suštine ličnosti i ja se koncentrišem na sam lik. Odsustvo bilo kakve pakosti i „presuđivanja“ čine moje 3D karikature plemenitim. Mogu da se intimno ne slažem s likom ali ga vajam bez podsmevanja. Zato i mnogi od samih „modela“ priznaju da su na mojim figurinama ispali lepši nego u prirodi, iskren je autor.

Prva figurina koju je uspešno napravio i osmelio se da je izloži bila je inspirisana fudbalerom Savom Miloševićem.

– Razlozi za to nisu bili njegova fudbalska popularnost ili navijačke strasti već čisto likovni i vizuelni, jer mi je njegov portret sa karakterističnom, izraženom bradom bio izazovan i inspirativan za vajanje, priznaje Lija.

NJegovi radovi su se dopali Minimaksu (opet kragujevačka veza), koji ih popularisao i ubrzo su poželeli da Lijine radove odnosno „sebe u njegovoj izvedbi“ imaju brojni sportisti, glumci, pevači…

Tako su pored Rolingstounsa (koje je radio u više verzija), Morisona, Dejvida Bouvija, Majkla DŽeksona, Bore Čorba… mnogi njegovi radovi odlazili direktno u privatne kolekcije. Danas je spisak poznatih ličnosti koji poseduju Lijine figurine impresivan i davno je prebacio cifru od dve stotine.

Prvu takvu 3D figurinu mu je naručio menadžer pevača Željka Samardžića kao poklon, potom je uradio Divca (čak dva puta), pa Gorana Bregovića, Emira Kusturicu, Novaka Đokovića, Stefana Milenkovića, pokojnog Vladu Veličkovića, Nikolu Kusovca, Zvonka Bogdana, dvojicu Bora (i Dugića i Čorbu), Filipa Ceptera… Krug je zatvoren kada je Željko Samardžić naručio i poklonio 3D karikaturu Ivanu Ivanoviću.

Vajao je, „skuvao“ i u svojoj rerni „ispekao“ i brojne političare (vidi antrfile).

NJegovi radovi se nalaze i u privatnim kolekcijama i galerijama: Amerike, Kanade, Švedske, Nemačke, Švajcarske, Poljske, Italije, Belgije, Norveške, Australije, Austrije, Slovenije, Rumunije, Bugarske… i naravno Srbije. Imao je brojne izložbe, sem naše zemlje u Nemačkoj, Rumuniji, Bugarskoj, Švajcarskoj…

Sa pokojnim Brankom Najholdom, direktorom slavnog zemunskog Međunarodnog salona karikature, sanjao je o otvaranju muzeja karikature, poput onog u bugarskom gradu Grabovu u čijoj je prestižnoj galeriji imao izložbu svojih figurina još 2007. godine.

Po njemu dobijanjem prostora u Zavodu za ispitivanje oružja i municije Najholdov i njegov san barem donekle dosanjan.

– Bez pomoći ljudi iz Zavoda ništa od ovoga ne bi bilo. NJihova želja da ovaj prostor oživi poklopila se sa mojom idejom i tako je nastala stalna postavka 3D karikatura koja je svečano otvorena 12. maja ove godine.

A prostor je oživeo na najbolji način. Na stotine posetilaca mogli su da uživaju i da se od srca nasmeju Lijinim uradcima: Stounsa, Dalija, Endija Vorhola, Van Goga, Leonarda i Monalize, kraljice Elizabete, Majkla DŽeksona, Prislija, Merilin Monro, Hendriksa, Edija Marfija, Šona Konerija, Kapela, DŽordana, Hjua Hafnera, DŽeka Nikolsona… i još mnogih „figura i figurina“ i ikona pop i urbane kulture, sveta glume, sporta, svetskog džet seta…

Prilikom svečanog otvaranja novog prostora u Zavodu i njegove stalne postavke koja se poklopila sa majskim svečanostima i Danom grada Kragujevca Lija je došao na još jednu originalnu ideju. Izvajao je i izradio figurine gradonačelnika i gradskih menadžera gradova pobratima Kragujevca poput rumunskog Piteštija, italijanskog Karare, američkog Springfilda, nemačkog Ingolštata… i rešio da im ih pokloni na otvaranju stalne postavke.

Međutim, naišao je na nerazumevanje lokalnih vlasti koji su njegov duhovit i dobronameran gest protumačili kao pokušaj da „njihovi gosti uveličaju njegovu privatnu proslavu“. Ipak 3D karikature su stigle onima kojima su namenjene a lokalni piteštanski nedeljnik je posle posete njihovog čelnika Kragujevcu na svoju naslovnu stranu stavio Lijinu figurinu.

Klinton „kupljen“ po „nabavnoj“ ceni, po Tadića niko nije došao

Tokom ove dve decenije karikaturista Milivoje Obrenović Lija radio je i više figurina političara i svetskih i naših. Ove ovdašnje mahom po narudžbini. Prvi put se sa takvom porudžbinom suočio 2001. godine kada mu je kragujevački odbor Demokratske stranke naručio figurinu Zorana Đinđića.

Morao je potom da uradi i Koštunicu. Gradske demokrate naručile su kod njega i 3D karikaturu Borisa Tadića ali po izgubljenim izborima niko više nije došao po nju. Ipak, Tadić nije postao član „stalne postavke“ jer mu je tokom promocije u kragujevačkom pozorištu Lija uručio njega samog u karikaturi kao poklon. Iskreno se oduševio.

Postoji i anegdota kada su monarhisti uručili na poklon njegovu figurinu prestolonasledniku Aleksandru a koji je na postolju pročitao potpis autora pa zavapio: „Ovo nije Obrenović, ovo sam ja!“.

Dobro, pošteno, izradio je i aktuelnog predsednika Vučića (ime i adresa naručioca poznati redakciji) ali i mnoge svetske lidere.

Statueta Širaka trebala je da mu bude uručena u Parizu na prijemu povodom Kusturučine opere „Dom za vešanje“. Ovom prilikom zakazala je KG veza ali je Lija na tom projektu (sem i Kusturičine karikature) sarađivao na opremi CD-a, DVD-ija i knjige o pank-rok operi.

Radio je i DŽorža Buša Juniora, a zbog ravnoteža i Putina (koga mu je odneo Konuzin lično), kraljicu Elizabetu…

Po njemu, neka vrsta priznanja njegovom radu (ali i nemala materijalna šteta) jesu brojne figurine koje su „nestale“ tokom transporta. Figurina Bila Klintona koju je poslao na festival u Japanu na temu „Ko pokreće svet“ zauvek je „nestala u prevodu“.

Ukradena mu je i statueta Kire Gligorova koju je poslao na festival karikature koji je organizovao list „Nova Makedonija“ a čiji je Gligorov bio pokrovitelj te godine. Neko je oduševljen njegovim radom „pokrovio pokrovitelja“.

Ipak, istini za volju „najtraženija“ njegova figurina na međunarodnim konkursima je 3D karikatura Majkla DŽeksona. Do sada su mu na međunarodnim smotrama karikature nestale čak četiri statuete ovog poznatog pevača, jedna koju je čak zvanično poslao preko Ambasade Rumunije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari