Kolonija Ljube Nadrljanca od pet kuća 1Foto: Nataša Matović / Univerzitetska biblioteka

O jednom neobičnom naselju u Beogradu gde se nalazi svega pet kuća u kojima se može samo ležati, pisao je dnevni list „Vreme”, dok je „Pravda” pre osamdeset godina pisala o novoj zgradi Pravnog fakulteta, te studentima ovog fakulteta koji sve češće dolaze na predavanja i redovno polažu ispite.

U blizini ulice Kneginje Ljubice, na poljani pored Dunava, nalazilo se malo naselje skriveno korovom izraslom zbog nabujalih kiša, piše dnevni list „Vreme”.

„Iz njega se puši gomila zapaljenog đubreta a iza dima uz jedan ogradni zid, pripijeno je pet krovinjara. Ni jednom ljudskom prebivalištu ne odgovara taj naziv, kao tim udžericama koje se i sastoje jedino od krova.”

Mali „stanovi” bili su napravljeni od nekolicine dasak, krpa i kartona, a u njima se nije moglo ni uspraviti, već samo ležati. Stanarima to nije bilo privremeno rešenje.

„Sedenje ili kretanje ozbiljno ugrožava trošnu građu, kroz koju u uzani prostor, tu i tamo, ulazi prolećni dan.”

Glavni domaćin u ovom naselju bio je Ljuba Nadrljanac. Živeo je u istoj kući sedam godina, a za život je zarađivao skupljanjem i prodajom sirovina.

„Nije rđavo… Zaradim za rakiju… Drugo mi i ne treba… Malopre sam prodao sanduk kostiju i sad je litrenjak pun…”

Mesto sanovanja nije menjao, ali zato „babe” nije. U neobaveznom razgovoru, autor teksta je saznao i da je Ljuba bio Solunca. 

Deca su ga pogrdno zvala “kornjačom”, otkriva jedna od žena. Dok mu je žena bolesna ležala u maloj kući, on je poželeo da zapali cigaru. No, ženi je to smetalo.

„Jedva ga nagovorim da glavu proturi sa strane i da tako puši… E, tako su ga deca i videla i povikala: Deda kornjača, – pa mu i ostade…”

Kolonija Ljube Nadrljanca od pet kuća 2
Foto: Screenshot/ Digitalna.nb.rs

Govorilo se da Ljuba može da razgovara samo kad se napije, inače drhti i ne mrda se. U pijanom stanju, kažu, gospodar je ove male kolonije. Zajedno sa ženom na dan popije i po tri litre rakije.

„To im je mera. Uveče se vraća kasno i zove babu svim imenima svojih ranijih baba dok ne pogodi njeno. Dugo u noć ne može da spava ‘kolonija’ od njegove pesme na francuskom i nekim ‘ama zamršenim’ jezicima, kako vele susedi.”

Do Ljube, živela je jedna Švabica, kažu, bavila se „žicarenjem”, a kod kuće gotovo nikada nije bila.

„Nismo je zatekli. Kažu da je teško naći je kod kuće. Izvlači se kasno, čitav dan ‘žicari’ okolo, dockan se napije i dođe da prespava. I ona je već starosedelac.”

Među stanarima, tu je i jedna novopridošla žena iz Šida. Do nje, jedan ćutljiv čovek sedi, čeka večeru. Kaže, brat mu je bogat ugostitelj, ali se ne poznaju.

Još jedna je baka tu živela već tri godine, nakon što ju je ćerka oterala. Novac za osnovne potrebe skupljala je tako što bi prosila u okolini. Zbog starosti nije mogla daleko.

„Jesenas je još mogla, a zimus joj sneg zatrpao ulaz a niko je se nije setio. Kada su je našli, morala je u bolnicu. Od kada se vratila jednako ne valja. A i deda kornjača je ne trpi… Tera je… Kaže: nosi mu baksuz…”

Za četvrtu kućicu nisu znali čija je. Prvo je živela jedna žena, pa je došao čovek sa kojim je živela kratko, da bi ju je oterao i doveo drugu.

Petu kuću su smatrali za dvor. Imala je normalne zidove, čak i posteljinu. Čovek koji je tu živeo dobro se držao i radio je razne poslove, pomagao u kafanama, prenosio robu…

„Kad nema posla najviše volim da čitam… Sve, sve čitam što se napiše… A onako, najviše mi se dopada ‘Zona Zamfirova’… E to, veli, pročitao sam i prečitao!”

U mladosti je imao mnogo novca koje je držao u banci, međutim, taj novac je propao, a on ostao bez svega.

„Za pare mi nije žao, ma krivo mi je što me nasamariše… Šta su danas pare? More, države nisu ništa, a tek…” 

Celokupno izdanje može da se čita na linku Narodne biblioteke.

Dnevni list „Pravda” pisao je o Pravnom fakultetu, novoj zgradi, ali i o studentima koji sve redovnije dolaze na predavanja i polažu ispite u roku.

Kolonija Ljube Nadrljanca od pet kuća 3
Foto: Screenshot/ Digitalna.nb.rs

„Pored 1500 novih studenata mogu se i mnogi ‘stari’ često videti na predavanjima. Svakog ispitnog roka oko 200 studenata diplomira na Pravnom fakultetu.”

Sekretar fakulteta istakao je svoje opažanje o studentima lošijeg materijalnog statusa, te njihovoj redovnosti i posvećenosti na fakultetu.

„Seoba Pravnog fakulteta u novu zgradu na Trkalištu obaviće se, verovatno, po svršetku junskuh ispita.”

Nova školska godina počeće u novom objektu, za kada je predviđen potpun završetak radova na uređenju.

„I pored svih nastojanja Saveta Pravnog fakulteta na čelu sa dekanom g. dr. Đorđem Tasićem, prostorije ne mogu biti preseljene još za izvesno vreme. Biblioteka je preseljena u novu zgradu, ali još nije počela rad.”

U toku izgradnje, od 1937. do 1940. godine, nastava se odvijala na mestu današnjeg Filološkog fakulteta.

Celokupno izdanje može da se čita na linku Narodne biblioteke.

List Danas svakoga dana prelistava glavne vesti na današnji dan pre 80 godina, tačnije 1940. godine. Predmet analize su dnevni listovi Vreme i Pravda, koji danas ne postoje. Ideja jeste da se čitaoci vrate u prošlost, da sa vremenske distance vide kako su izgledale vesti, ali i kako su novinari, pa i sami sugrađani, razmišljali u Srbiji u turbulentnom periodu između dva rata i pred sam početak Drugog svetskog rata. Pored političkih vesti, objavljivaćemo i društvene, ekonomske, ali i vesti iz domena zabave i sporta.

Projekat je realizovan u saradnji i uz materijal iz digitalne arhive Narodne biblioteke Srbije i Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari