
Jedva ste čekali, napali gradonačelnika, mog Šapketa. Nije to lepo. Zna on da Terazije nisu dobile ime po kantaru, Valjda zna, ali to nije tema. Odmah su kritičari krenuli da ismevaju, toliko da su čak predlagali i simbol Karaburme…
Uh al ste pametni. Mogao bih ja da se spustim na taj nivo, pa da kažem da na Konjarniku treba podići spomenik Draganu J. Vučićeviću. Mogao bih, ali neću. Zato što sam za razliku od vas ja jedan ozbiljan tip, koji ne voli šalu.
U ovom trenutku kad su se mnogobrojni blokadersko-ustaški neprijatelji okomili kako na našeg predsednika, tako i na ostale visoke funkcionere vlasti, vi se sprdate, stvarno nema smisla. To znate, a je l’ znate tajne istorijske izvore o četničkom pokretu do kojih su došle službe Džibutija i Indonezije, za koji su one decenijama bile jako zainteresovane? To ne znate, naravno, a znate da mi kritikujete gradonačelnika. Evo da vas naučim nečemu. Dakle, prema tajnim istorijskim izvorima do kojih je došao naš gradonačelnik, uz pomoć bezbedonosnih službi pomenutih država, simbol četničkog pokreta nije bila kokarda. Pravi, izvorni simbol četničkog pokreta bile su terazije ili kantar. E tako, sad ste nešto naučili.
Terazije na kružnom toku na Terazijama, ili ih možemo zvati Terazijske terazije, zapravo ne predstavljaju oznaku naziva centra Beograda, već simbol četničkog pokreta. Tajni agent službe Džibutija Ahmed Alserem došao je do čuvene četničke pesme na tadašnjoj gramofonskoj ploči na 78 obrtaja, čiji refren glasi:
„Od Topole, pa sve do Azije
svud se vide Čičine terazije“.
Na osnovu ove pesme početkom devedesetih nastao je stih „Srbija do Tokija“, čime se nastavlja ideologija slavnog Đenerala Draže.
Zašto je Šapić baš sada postavio Terazijske terazije? Ogovor je potpuno jasan i nameće se sam po sebi. Šapićeva omiljena istorijska ličnost je Draža Mihailović, te je imao nameru da mu na Terazijama podigne spomenik. Ali, ovoj njegovoj ideji se suprotstavio SPS i njihov predsednik Ivica Dačić, koji je ljubitelj nekih drugih domaćih izdajnika, kao mali igrao se Prleta i Tihija, a zapravo je počeo da liči na Paju Čuturu. Ivica dakle prezire lik i delo vođe četničkog pokreta, tako da je u vladajućoj koaliciji nastao sukob. Ovaj sukob je rešio, a ko bi drugi, ako ne predsednik Vučić, koji je rekao Šapiću da nije lepo da dira u tanana Ivicina osećanja, te da ne može na Terazijama da postavi Draži spomenik, a kako bi ga umirio rekao mu je „Igraj se nečeg drugog na Terazijama“. Kako je Šapić jedan načitan lik, dosetio se kako će odati počast Draži, a da to možemo da provalimo samo mi, koji smo imali uvid u tajne dokumente službi Indonezije i Džibutija. Tako da od pre neki dan na Terazijama imamo simbol četničkog pokreta. Nije da ja oću da svađam Ivicu i Šapića, nedo bog, jer ja sam kao što sam vam to više puta rekao, jedan divan čovek i volim kad se ljudi lepo slažu, te u miru, slozi i koordinaciji mogu da maltretiraju građane Srbije, u ovom slučaju Beograda.
E sad da vam objasnim zašto kružni tokovi. Prema istorijskim dokumentima, narod Srbije je bio strašno kivan na Nemce koji su odmah nakon aprilskog rata četeres prve počeli da grade ulice i puteve. Čuvena pesma koju je narod pevao svom voljenom Čiči, glasila je:
„Đenerale ulice su ružne,
gradi nama ti tokove kružne“
Zbog toga naš gradonačelnik kao veliki poštovalac lika i dela Draže Mihailovića, gde god može gradi kružne tokove, jer je uveren da mu je to Čiča ostavio u amanet. A sada izgradnjom Terazijskih terazija na kružnom toku u samom centru grada Šapić je ubio što bi naš narod rekao dve muve jednim udarcem. I kružni tok i terazije, kud ćeš veću počast Čiči.
Sve je dakle urađeno baš kako dolikuje Beogradu. Kad kažem dolikuje Beogradu, ne mislim na Beograd kakav je nekad bio, već ovom ovakvom, današnjem Beogradu.
A kritičari treba da se upoznaju sa nespornim istorijskim činjenicama koje sam ovde izneo. Ono što posebno zameram onima koji napadaju gradonačelnika Šapića, je bezobzirnost koju oni ispoljavaju prema njemu baš u ovom trenutku. Naime, prema sopstvenom priznanju Šapić prolazi kroz težak raskid sa televizijom N1. Koliko mu je teško, svedoči i činjenica da on sa novinarima, ove za njega nekad voljene televizije, sa kojom je bio u ljubavi, u emotivnoj ali turbulentnoj vezi, uopšte ne razgovara, a morao bi, zbog funkcije koju obavlja, u interesu svih građana. I baš ovaj njegov potez pokazuje da čovek nije od kamena. A i da je od kamena i kamen bi proplako brate. Teški su raskidi. I još ga niko ne štedi, aman ljudi imajte razumevanja, imate li dušu?
Nego, sve je to ipak ispalo dobro. Ivica zadovoljan, a Šapić istero svoje.
Ne znam da li je Vučić sit, al ovce su na broju.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

