Letovanje na Eviji sa mirisom paljevine 1Foto: V. Živanović

Spaljeno drveće se još uvek kao nekakva avet drži na isto tako sprženoj zemlji u okolini doskora najatraktivnijih plaža Evije – Elenike i Vasilike.

Turističke agencije su posle velikog požara koji je divljao dve nedelje tokom avgusta, a u kojem je izgorela većina šuma na severnom, istočnom i središnjem delu ostrva, obustavile ture obilaska najlepših plaža. Tvrde da nemaju više šta da pokažu, a posetiocima nije zanimljivo da se sunčaju na pesku pomešanom sa gareži i mirisom paljevine koji se još uvek oseća u pozadini.

Požar koji je divljao dve nedelje na području većem od 200 kilometara ostavio je nesagledive posledice, pa spaljene prirodne lepote sada izgledaju kao scenografija za holivudski horor film. Crno drveće na putu ka istoku uliva turistima i lokalcima koji tuda prolaze određenu jezu u kosti, mada ekolozima vraća nadu jer tvrde da postoji šansa da se sama obnove ona koja imaju zdrav koren, mada će za to biti potrebno mnogo vremena.

Magistralnim putem od Pefkija, koji je uz Edipsos i još nekoliko atraktivnih turističkih lokacija osetio minimalne posledice, može da se ide samo do obližnjeg Artemisija. Iako je u pitanju glavni, ali i jedini pravac ka istoku ostrva, grčke vlasti su odredile zabranu kretanja, pa tako oni koji ipak zaobiđu prepreke i krenu njime čine to na sopstvenu odgovornost, pošto je opasnost od obrušavanja nekog od spaljenih drveća na automobil vrlo izvesna.

Letovanje na Eviji sa mirisom paljevine 2
Foto: V. Živanović

Asfalt na tom pravcu je izvitoperen, iskrivljen od toplote, a istovremeno dodatno uništen (kao da je izrezbaren) od teške mehanizacije koja je dovlačena za savladavanje vatrene stihije. Vožnja po njemu je vrlo bučna i neudobna (kao da se sve vreme prelazi put na kojem su gusenice od tenkova ostavile trag), a pored toga je cepanje guma na automobilu gotovo zagarantovano ako ubrzate preko 20 kilometara na čas. Miris paljevine je u ovom području izuzetno jak i izaziva osećaj mučnine, kao da upozorava turiste da ovde nemaju šta da traže. Osim ponekog retkog automobila koji prođe, na njemu se mogla videti još samo grupa Roma koja sakuplja granje koje nije spaljeno.

Srpski vatrogasci kao superheroji

Bitka za Pefki, jednu od najpopularnijih destinacija za srpske turiste, dobijena je u poslednjem trenutku, a lokalci tvrde isključivo hrabrošću srpskih vatrogasaca. Jedna od vlasnica apartmana u tom mestu, Kiki Papadioti, priča o našim vatrogascima kao o superherojima, ističući da bi bez njih cela varoš verovatno bila spaljena.

– Devet dana naši (grčki) vatrogasci nisu ništa umeli da urade kako treba. Dim iz Rovijesa (mesta udaljenog više od 50 kilometara u čijoj je okolini požar nastao) gušio nas je nedelju dana, a onda je vatra stigla i do brda iznad Pefkija. Tada su srećom stigli i srpski vatrogasci za koje se odmah videlo da su profesionalci i da znaju kako da zaustave čak i toliko veliku vatru. Oštećeno je nekoliko kuća u samom podnožju brda, ali je sve ostalo spaseno – objašnjava Kiki dok pokazuje na brdo iznad plaže na kome se takođe vidi crno drveće.

Letovanje na Eviji sa mirisom paljevine 3
Foto: V Živanović

Ono što grčki vatrogasci, za razliku od srpskih, nisu umeli da urade, to je da odagnaju nemir i strah koji se u kritičnim momentima uvukao među stanovnike Pefkija. Kako je istovremeno buktao ogroman požar na Peloponezu, prioritet grčkih vlasti je bio zaštita višemilionske Atine, posebno zbog toga što je vatrena stihija pre nekoliko godina progutala čitava predgrađa glavnog grada Grčke, a sećanje na mnoge tada poginule stanovnike nije izbledelo. Meštani Evije osetili su se zbog toga napuštenim i izneverenim od svojih vlasti, smatrajući da su njima u pomoć poslati vatrogasci koji nisu imali ni dovoljno iskustva, ni adekvatnu opremu, jer je političarima bitnije da spasu mnogobrojnije glasače u prestonici. Najveća drama u Pefkiju odigrala se 9. i 10. avgusta, kada su svet obišle scene kako se masa turista i lokalaca ukrcava na trajekt koji je u cilju evakuacije poslat na plažu.

– Nisu grčki vatrogasci mogli da se izbore sami sa onakvom stihijom. Slali su i avione i helikoptere da gase, ali džabe, od onolikog dima ovi nisu mogli da lociraju tačno mesto gde treba da se ugasi vatra. Naši (srpski) vatrogasci su im najviše organizaciono pomogli, a stanovnici Pefkija su osetili da nisu sami – priča Neša Janković, koji već sedmu sezonu radi kao konobar u taverni Osterija.

Nedelju dana bez sunca

Dok mi objašnjava kako je izgledala drama tih dana, pokazuje mi sa svog telefona snimak ukrcavanja ljudi na trajekt koji je lično napravio. Na snimku se vidi isto kao i na svim ostalima koji su kružili tih dana – ljudi i kućni ljubimci koji se po mraku ukrcavaju na brod koji će ih odvesti na pučinu u spasu od dima i vreline. Niko pre toga nije ni verovao da trajekt može da pristane u plićak obične plaže.

– Misliš da je mrak kad gledaš, jel da? Ali nije. To je zbog dima. Sve ovo se događalo usred bela dana. Čak ni nedelju dana posle toga sunce nismo videli, samo si po časovniku mogao da znaš da li je dan ili noć. Posle toga su svaki dan ljudi čistili dvorišta od crnila i čestica gareža, ali ih je sutradan ponovo čekao novi tamni vilajet – dodaje Neša dok mi pokazuje fotografiju bašte taverne u kojoj radi, a koja na tim slikama izgleda neprepoznatljivo u odnosu na ono što sad gledam, kao da je bila ukrašena za neku hevi-metal darkersku žurku.

Letovanje na Eviji sa mirisom paljevine 4
Foto: V. Živanović

Srpski vatrogasci su sa ostrva ispraćeni kao heroji, a mnogi turisti (čak i iz regiona) još uvek mogu da u tavernama i kafićima ućare poneko besplatno piće na konto toga što pričaju naš jezik. Stručnjaci ističu da je Evija imala najveći problem što su po šumama bili zapušteni takozvani požarni putevi, odnosno pešačke (planinarske) staze koje imaju i funkciju da kao mala čistina spreče širenje vatre u slučaju požara. Tvrdi se da je na njima bilo previše trulih grana i zaraslog žbunja koje je lako samo dodatno razbuktalo vatru. Srpski i slovački vatrogasci, za razliku od grčkih kolega, nisu se ustezali da u gašenju požara prihvate svaku ponuđenu pomoć lokalnog stanovništva, pa makar to bilo samo polivanje vodom ugašenih žarišta kako ne bi došlo do novog samozapaljenja. Oni su meštane organizovali i da na bezbednoj distanci uklanjaju sve prepreke sa požarnih puteva dok oni pokušavaju da obuzdaju širenje vatrene stihije. Lokalci su zbog angažmana i uključivanja u proces odbrane ostrva stekli posebno poverenje u inostrane vatrogasce, mada je to istovremeno dodatno potkopalo sumnju u sposobnost domaćih.

Teorije zavere o tajkunima i državi

Grcima je kao i Srbima zajedničko verovanje u teorije zavera, čak i kada za to nema realne podloge. Meštani uz kafu i uzo (grčku rakiju) i dalje po tavernama raspravljaju da li su požari izbili slučajno ili su ih podmetnuli tajkuni, pa čak i državni organi, koji su navodno podjednako bacili oko na turistički potencijal Evije. Vlada Grčke godinama unazad ima plan da na ovom ostrvu komercijalizuje turizam na nivo na kome su daleko poznatiji okolni Skijatos i Skopelos, a u cilju toga planirana je gradnja aerodroma i novih luksuznih hotela (kojih inače nema mnogo u ovom kraju). Problem im predstavlja lokalno stanovništvo koje poseduje maslinjake i protivi se ideji širenja komercijalnog turizma, a nije tajna da su u najjužnijoj zemlji Balkana vlasnici zemlje sa maslinama zaštićeni poput „belih medveda“. Ova teorija zavere teško može naći podlogu u realnosti pošto je požar izbio u blizini već razvijenih turističkih lokacija na zapadu, mada je najviše štete od vatrene stihije naneto brdsko-planinskom području, na liticama koje nisu najpogodnije mesto za građenje aerodroma, a opet su (pre)daleko od plaža za hotele. Oni koji ne veruju u ove teorije zavere ističu da bi tajkuni koji žele da grade lako mogli da dovoljnom količinom novca ubede lokalce da se odreknu svog zemljišta.

Letovanje na Eviji sa mirisom paljevine 5
Foto: V. Živanović

Kiki Papadioti navodi da je sada najbitnije da se turisti uvere da je na Eviji bezbedno i da postoje severni i zapadni delovi ostrva koji su ostali netaknuti.

– Stranci ipak dolaze. Ljudi su strahovali da li će moći da udišu čist vazduh i da se kupaju u moru, kao i da li su putevi prohodni. Sada je sve u redu. Moji apartmani nisu primali goste samo nedelju dana. Bitka za turiste je dobijena, ali sada sledi mnogo teža borba za privredu. Procena je da zbog uništenog drveća narednih pet-šest godina neće biti meda, kao ni drugih proizvoda od borovine. Mnoge životinje su stradale i nisam sigurna da li će se ikad vratiti u šumu – dodaje Kiki.

Palme i borovi u Pefkiju još uvek čine prelepu zelenu oazu oko plaže, mada pogled ka brdu iznad sa stotinama sablasnih crnih i braon drveća još dugo će podsećati na dramu iz avgusta ove godine. Neša Janković ističe da je sezona propala uprkos povratku stranaca i da će agonija lokalnog stanovništva potrajati najmanje do sledećeg leta.

– Evija je relativno nova turistička destinacija i Srbi, Poljaci, Slovaci i ostali počeli su da je otkrivaju tek u poslednjih desetak godina. Glavni adut ovdašnjeg turizma su ipak Grci koji leti dolaze na kupanje iz Atine i drugih kontinentalnih mesta. Međutim, požar je izbio u najgorem mogućem trenutku, baš onda kada su u Grčkoj administraciji kolektivni godišnji odmori u avgustu. Ovde su ipak Grci ti koji prave najveće račune po tavernama. Najbolja sezona je za apartmane pored taverne u kojoj radim bila kada su imali oko 2.500 gostiju. To je bilo u godini pre kovida. Prošle godine su imali oko 1.500 i bili su zadovoljni s obzirom na okolnosti. Ove mislim da nisu premašili 400 – zaključuje Neša.

Letovanje na Eviji sa mirisom paljevine 6
Foto: V. Živanović

Grci su, inače, naročito ponosni što su monasi manastira Svetog Davida uspeli da odbrane od požara svetinju koja je izgrađena još davne 1500. godine. O njima se takođe ovde ispredaju legende pošto su u ključnim momentima bili prepušteni sami sebi jer je pomoć kasnila dva dana. Netaknute su ostale i crkve Jovana Rusa, Svetog Đorđa, kao i manastir Svete Irene iz vizantijskog perioda. Život se uprkos paklu koji je ostao iza vatrene stihije vraća polako čak i u mesta koja su bila najveća žarišta požara. Drimona vodopadi u srcu ostrva nisu više za turiste preporučena destinacija pošto se kristalno čisto jezero pretvorilo u prljavu tamnu baru, nalik izvorištu nafte. Međutim, društvenim mrežama kruže fotografije srna i drugih, sitnih, životinja koje su u potrazi za vodom došle do izvora. Lokalne vlasti su posle povratka životinjskog sveta odlučile da im naprave hranilišta i tako do oporavka prirode sačuvaju ono što se naziva divljom lepotom Evije. Time je, tvrde, sačuvan tračak nade da će se kroz nekoliko sezona ovde požara svi sećati samo kao kratke ružne epizode u životu meštana.

Vakcinisanima se veruje na reč

Od strogih kovid protokola koji su u Grčkoj važili na početku sezone ostale su samo uredbe Vlade Grčke koje formalno i dalje važe, ali je njihova primena (poput mera Kriznog štaba u Srbiji) veoma diskutabilna. Dok je u maju ulazak na trajekt za neko od grčkih ostrva bio procedura koja je trajala između 15 i 20 minuta, u okviru koje ne samo da su očitavane potvrde o vakcinaciji već ste svojeručno morali da popunite izjavu u kojoj kao putnik garantujete da niste bili u kontaktu sa nekim ko je oboleo od korona virusa i da ćete se uredno javiti lekaru ako osetite bilo koji simptom, sada je ceo postupak sveden na nekoliko sekundi. Policajka na ulasku na trajekt samo mi je kroz prozor automobila uputila pitanje da li smo svi u kolima vakcinisani, a potom je verujući na reč odbila da pogleda potvrde i nezainteresovano mahnula rukom da se slobodno ukrcamo. Slična procedura je i na granici gde policajci samo bace oko na potvrde bez očitavanja, dok ih praktično više ne zanima ni obavezni PLF formular za ulazak u Evropsku uniju. Za nevakcinisane je procedura drugačija i oni će sigurno morati da i na graničnom prelazu budu testirani (bez obzira što uz sebe već imaju test koji nije stariji od 48 sati).

Kristantos Pavlu najveća atrakcija

Najveća atrakcija Pefkija je poznati grčki glumac Kristantos Pavlu, koji preko leta na svom brodu „Argonaftis“ vodi turiste u obilazak ostrva Skijatos i drugih lokalnih destinacija. Kristantos će vas tokom celodnevnog izleta „provozati“ kroz više svojih različitih uloga, od siledžije koji će vas pištoljem (na vodu) naterati da skočite u otvoreno more ako ne priznate da je „Stefanos Cicipas bolji teniser od Novaka Đokovića“, da su i Zvezda i Partizan „katastrofa“ u odnosu na Olimpijakos i PAOK, do lekara koji će vam sipati čašu uza (grčke rakije) kako bi ste alkoholom „uništili kovid u svom grlu“ (na fotografiji). Njegova popularnost jedan je od glavnih razloga zašto se Grci iz Atine i drugih gradova opredeljuju da letuju ili dolaze za vikend na Eviju umesto na druge, poznatije destinacije. U danu u kome će vas zabavljati od svitanja do sumraka naučićete zašto grčka zastava ima devet pruga (devet načela slobode), zašto na njoj nijansa plave boje nije tačno definisana (može biti od jonsko do egejsko plave), zašto Grci na ostrvima najčešće farbaju kuće u plavu boju (verovalo se da ta boja tera zmije) ili kako je grbu italijanskog fudbalskog kluba Lacio takođe završila grčka zastava (to ćete morati sami da otkrijete).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari