Nastavnici: Najteži pogled na praznu učionicu 1Foto: Beta/Milan Obradović

Nije lako stati pred „publiku“ ni u učionici punoj đaka, a još je teže gradivo predavati pred kamerama i pod budnim okom rukovodilaca Ministarstva prosvete i dva prosvetna zavoda.

A ako nakon emitovanih časova stignu poruke učenika da bi voleli da im baš oni predaju na redovnim časovima, onda je to potvrda da je za izvođenje nastave na daljinu napravljen pravi izbor. Među onima koji su pobrali simpatije đaka posebno se ističu nastavnice srpskog jezika i književnosti Jelena Đorđević i Dragana Dejanović Kovačević, kao i nastavnica fizike Slađana Nikolić.

Jasno, pregledno, dinamično – tako glase ocene đaka sedmog i osmog razreda, koje smo u kratkoj anketi pitali zašto im se dopadaju TV lekcije koje predaju ove nastavnice.

Njihovo uobičajeno radno mesto zamenile su učionice beogradske OŠ „Ivan Goran Kovačić“, koja je zbog vanrednog stanja pretvorena u televizijski studio gde se svakodnevno snimaju lekcije za osnovce i srednjoškolce.

Prvi izlazak pred kamere za sve nastavnike bio je podjednako stresan. Nastavnica Jelena nam kaže da joj je srce toliko lupalo da je mislila da ga čuju i reditelj, kamermani, tonci…

– Trema je bila ogromna, strahovala sam da nešto ne pogrešim, da li dobro govorim… međutim kako vreme odmiče treme je sve manje i kako se uhodavamo postaje mi rutinski da to radim. Naravno, još uvek ima straha, ali ni blizu onoga kako je bilo u početku. Osim stajanja ispred kamere najteže mi pada kad pogledam praznu učionicu. Navikla sam na živu reč, interakciju sa svojim đacima, nedostaje mi njihov žamor, smeh, da me prekidaju svojim pitanjima. Ja sam razredni starešina odeljenju šestog razreda i žao mi je što ne snimam TV lekcije za taj razred kako bi bar kroz kameru bila sa njima – prenosi nam svoje utiske nastavnica Jelena, koja na RTS-u predaje srpski jezik za sedmi i osmi razred, a inače je zaposlena u OŠ „Vladimir Rolović“.

I njena koleginica Slađana Nikolić, iz OŠ „Milan Đ. Milićević, koja TV lekcije drži osnovcima, slaže se da je nastup pred kamerama za sve nastavnike koji učestvuju u ovom poduhvatu potpuna novina.

– Niko od nas nije držao takav vid nastave, niti smo snimali svoje časove osim ako je neko hteo da oceni svoj rad. Ali kada nam je u početku objašnjeno šta se od nas očekuje, veliki broj nastavnika je prihvatio oberučke da učestvuje iako je bilo bezbroj pitanja i porodice i prijatelja i kolega da li razmišljamo da se izlažemo riziku jer moramo da dolazimo u školu na snimanja, kako ćemo se snaći pred kamerama…Prvih nekoliko minuta kada staneš pred kameru postoji trema, a nakon toga zamisliš da si u učionici sa svojim đacima. Imamo veliku podršku svih ljudi sa RTS-a koji su angažovani, svojih kolega iz Ministarstva prosvete, školske uprave, dva prosvetna zavoda. Svi oni su izuzetno raspoloženi i saradljivi bez obzira što su snimanja od 8 do 20 sati – ističe Slađana Nikolić.

Potvrđuje da joj nedostaje interakcija sa učenicima, ali napominje da veliki broj nastavnika koji drži TV lekcije ima dugogodišnji staž u prosveti i da može da pretpostavi kako bi izgledao pravi čas u učionici.

– Ja konkretno imam 18 godina radnog staža u nastavi i znam šta deca najčešće pitaju, kako razmišljaju, stavim se u njihovu ulogu pa napravim malu pauzu u toku časa, dam im vremena da razmisle ispred svojih televizora, da sami odgovore, a onda umesto njih odgovor kažem ja – navodi Slađana.

Dodaje da se greške tokom izlaganja događaju, ali da se, ako ih primeti, to rešava tako što se taj deo ponovo snimi.

– Dešava se da napravim lapsus, ali da to prođe pošto nemam povratnu informaciju od učenika. Nikad nisam razmišljala da kolege „love“ moje greške. Većina mi je čestitala na hrabrosti da stanem ispred kamere. Verujem i da šira javnost nema cilj da hvata naše omaške i da su svi svesni da smo u ovaj poduhvat ušli sa željom da pomognemo učenicima da ovaj period prebrode što lakše, da im pružimo znanje i da ne ostanu za njega uskraćeni – kaže nastavnica Slađana.

Njena koleginica Jelena ističe da nije čula negativne komentare na svoje dosadašnje časove, što, kako kaže, ne znači da ih nema, ali priznaje da se nije ni trudila da pomno prati šta se piše, posebno po društvenim mrežama.

– Bilo je u početku nekih malicioznih komentara u Fejsbuk grupi koja okuplja nastavnike srpskog jezika, a upravo od njih očekujem podršku i ohrabrenje. Recimo, koleginici koja je obrađivala padeže za peti razred i menjala imenicu „kuća“ je zamereno što je vokativ precrtala i rekla da nikad ne biste kuću zvali kao živo biće. Ali je napomenula da ta imenica postoji u vokativu u pesničkom smislu kao, recimo, obraćanje „gde si, kućo stara“. Ova situacija je pokazala da nam kao društvu nedostaje empatija, da smo naučili da tražimo greške i saplićemo druge – kaže Jelena.

Naše sagovornice se slažu da im „vetar u leđa“ da istraju u ovom poslu daje bezbroj pozitivnih komentara koje svakodnevno dobijaju od sadašnjih i bivših đaka, kolega iz brojnih škola, sa fakulteta, pa čak i od onih koje ne poznaju. A sve one koji misle da bi se „u njihovim cipelama“ bolje snašli pozivaju da se prijave, da stanu ispred kamere i pokažu šta znaju.

Šansa za najbolje

Na pitanje kako su izabrani nastavnici čija se predavanja emituju preko kanala RTS i platforme RTS Planeta, direktor Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja Zlatko Grušanović objašnjava da su u prvom trenutku pozvani nastavnici koje su kolege preporučivale kao najbolje i koji su bili motivisani da stanu pred kamere, jer je većini to bio najveći problem. Uključili su se saradnici Ministarstva prosvete, dva zavoda… Grušanović kaže da je ZUOV poslao listu svojih saradnika koji su pravili programe, pregledali udžbenike, zatim držali obuke za nastavu orijentisanu na ishode, i za sticanje digitalnih kompetencija, da se priključe kako bi što kvalitetnije dali podršku sistemu obrazovanja u vanrednoj situaciji. On dodaje da je ovo prilika da kreativni nastavnici konačno postanu „vidljivi“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari