Pravda je spora, ali dostižna 1Foto: Privatna arhiva

„Pravda je spora, ali dostižna. Podrška od Čačana“.

To je sadržina velikog transparenta koji je bio postavljen u utorak popodne preko puta vojne fabrike „Milan Blagojević“ u Lučanima, a koji je uklonjen samo pola sata pošto je postavljen.

Transparent je osvanuo dan nakon što je TV N1 emitovala Insajderov dokumentarni film „Ljudi i neljudi“, kojim se ukazuje na bahatost Radoša Milovanovića (77), dugogodišnjeg direktora lučanske fabrike i pukovnika u penziji, za čijeg mandata je poginuo 21 radnik.

Njemu, kao i još dvojici fabričkih rukovodilaca – Tomu Stojiću i Vladimiru Lončareviću, sudi se trenutno u ivanjičkom sudu za smrt dvojice radnika Milomira Milivojevića (25) i Milojka Ignjatovića (55), koji su preminuli, nakon eksplozije baruta 14.jula 2017. godine.

Iako mnogi u Lučanima ćute o toj, ali i ranijim fabričkim nesrećama, što se u filmu posebno apostrofira, porodica nastradalog Milomira Milivojevića nije pristala na ucene, pritiske i pretnje, već pokušava da natera državne organe da rasvetle tragediju od pre tri godine.

Transparent od šest kvadratnih metara, koji je izraz podrške porodici Milivojević, postavio je Pavle Jelesijević, građanski aktivista iz Čačka i osnivač FB stranice „Dnevna doza prosečnog Čačanina“ u ime, kako kaže, građana tog grada.

– Pogodila nas je tragedija porodice Milivojević. Gledao sam Insajderov film o golgoti kroz koju prolazi ta porodica i onaj prizor sa početka suđenja u Ivanjici, kada su, ispred suda, radnici fabrike tapšali direktoru Radošu Milovanoviću, a nisu podržali porodicu Milivojević, nego su je čak i vređali. Upućen sam u celu priču i želeo sam da podržim porodicu Milivojević, kaže za Danas Pavle Jelesijević.

Nameravao je da transparent postavi na fabričku ogradu, ali je od toga odustao, zbog fabričkog obezbeđenja, pa ga je, sa jednim drugom, u utorak oko 16 časova, postavio preko puta fabrike, na ogradi u blizini vrtića u centru grada.

– Prolazili su neki momci. Jedan kaže: „Znaš da će to odmah skinuti?“ Rekao sam mu da je važna poruka sa banera, a drugi je dodao: „Bravo, bar ćete ga iznervirati“, aludirajući na Radoša Milovanovića“, kaže Pavle i dodaje da se u Lučanima „oseća strah među ljudima“, da su ga Lučanci „podozrivo posmatrali, zbog čačanskih tablica na njegovom vozilu“.

Transparent je, dodaje, policija uklonila, pola sata nakon što je postavljen.

– Skoro do ponoći tuda se kretala policijska patrola. Ne daj bože da prođe Radoš i da vidi takav baner ispred svoje imperije, policija bi morala da mu položi račun o tome kako se to dogodilo. On je strah i trepet u Lučanima i ljudi ga se plaše, svedoči Jelesijević. Poruka sa transparenta nije bila političkog i uvredljivog sadržaja, Pavle navodi da „ona može da smeta samo jednoj osobi u Lučanima“, misleći na direktora lučanske fabrike.

Iako nije znala da se priprema akcija podrške iz Čačka, niti zna ko čini grupu „Dnevna doza prosečnog Čačanina“, porodica Milivojević navodi da nije uspela da vidi transparent, jer ga je policija skinula, ali se zahvalila građanima Čačka na podršci.

– Nadam se da ćemo, kako vreme bude odmicalo, imati sve više ljudi koji će biti spremni da podrže našu borbu i istrajnost, kako se tragedija koja nas je zadesila ne bi ponovila ni jednoj drugoj porodici. Naša istrajnost je borba ne samo za istinu već za moral, čast, etiku, čovečnost i čovekoljublje, kaže Milovan Milivojević, otac poginulog Milomira.

Posebno ga, svedoči, „raduje to što te vrednosti nisu izumrle u ovom društvu“ i zahvaljuje se „komšijama Čačanima na hrabrosti i spremnosti da porodicu podrže u uslovima kad je mnogo lakše i bezbednije saviti glavu i ćutati, nego ustati i javno se boriti protiv sistemske nepravde i korupcije“.

Nakon emitovanja Insajderovog filma, dodaje, „i ono malo ljudi u Lučanima sa kojima je komunicirao, sada mu se ne javlja“.

– Lučani i dalje ćute. Kao da se to njih ne tiče. I ono malo njih sa kojima sam ranije razgovarao, sada ne razgovara sa mnom. Jednostavno, prolaze pored mene i okreću glavu. Niko mi se ne obraća ni na poslu. Valjda su u strahu od direktora. Svi su gledali film, ali niko me ništa ne pita. Jednostavno, svi ćute, svedoči Milovan Milivojević, koji duže od 30 godina radi u lučanskoj fabrici.

Očekuje policijsku reakciju

Navodeći da ga policija u Lučanima nije legitimisala, dok je postavljao transparent, Pavle Jelesijević ocenjuje da, ipak, očekuje reakciju policije, jer je Milovanović moćan i uticajan čovek“. „Znaju registarsku oznaku mojih kola. Znaju ko sam, jer su me ranije privodili, zaustavljali me nekoliko puta tokom jedne večeri, radi „rutinske kontrole“. Dobijao sam i preteće poruke sa nepoznatih brojeva mobilnih telefona i posredstvom društvenih mreža, a nožem su pocepali gume na mojim kolima, jer sam predvodio građanske proteste protiv vlasti, snimao neregularnosti tokom izbora na biračkim mestima, tako da me ne bi iznenadilo da policija, i ovoga puta, reaguje protiv mene“, navodi Pavle.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari