Veljović: Zaposleni u socijalnoj zaštiti su zaboravljeni, sistem je zapušten 1Mirjana Veljović Foto: Privatna arhiva

Sistemu socijalne zaštite u Srbiji nedostaje više od 1.000 ljudi, a zbog preopterećenosti i loših uslova zaposlenih rapidno pada i kvalitet pruženih usluga građanima koji se nalaze u stanju socijalne potrebe, potvrdila je za Danas predsednica Sindikata zaposlenih u socijalnoj zaštiti Srbije Mirjana Veljović.

Ona navodi da nedostaju kadrovi sa visokom stručnom spremom, ali i zaposleni sa srednjoškolskim stepenom obrazovanja.

„Radi se o svim profilima od voditelja slučaja (socijalnih radnika, psihologa, pedagoga), pravnika u centrima za socijalni rad, supervizora, po ustanovama nedostaju vaspitači, negovatelji, administrativno tehničko osoblje i slično“, navodi naša sagovornica.

* Kolika je potreba za socijalnim radnicima po regionima, gde ih najviše nedostaje?

Potreba za stručnim radnicima postoji u celoj državi, svaka institucija sistema je priča za sebe i svaki centar za socijalni rad i ustanova socijalne zaštite se svakodnevno suočavaju sa tim problemom bez sistemskog pristupa i rešenja koje će dugoročno da bude održivo, dakle bez normativa i standarda, gde centri samo u nazivu imaju prefiks „socijalni rad“. Zaposleni u sistemu socijalne zaštite su zaboravljeni, sistem je zapušten i na probleme koji su postojali i pre desetak godina nagomilali su se novi, a znaci neke nove energije koja bi mogla da podstakne njihovo rešavanje ne postoje. Mišljenja smo da je sistem odavno dostigao kritičnu tačku i da opstaje isključivo na entuzijazmu zaposlenih, a da odgovarajuće reakcije donosioca odluka nema.

* Da li ste se kao sindikat obraćali resornom ministarstvu povodom toga?

Sindikat se više puta obraćao resornom Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja kao i predsednici Vlade povodom jako loše situacije u sistemu socijalne zaštite, a pre svega zbog teškog položaja zaposlenih, loših uslova rada i činjenice da usled nedostatka zaposlenih u sistemu – preopterećenosti i malih zarada rapidno pada kvalitet pruženih usluga građanima koji se nalaze u stanju socijalne potrebe. Po svim ovim kriterijumima sistem socijalne zaštite je daleko u najlošijem položaju u odnosu na sve ostale, pre svega u odnosu na zdravstvo i obrazovanje kao najsrodnije sisteme. Zaposleni odlaze i iz sistema socijalne zaštite skoro podjednako kao iz sistema zdravstva iz identičnih razloga, ali se o tome ne priča dovoljno, upravo iz razloga potpune višedecenijske degradacije značaja sistema socijalne zaštite.

* Ima li rezultata?

Sastanci koje smo imali sa ministrom Zoranom Đorđevićem, državnim sekretarima i pomoćnicima ministra izgubili su svaki smisao jer rezultata nema. Sve se završava na zajedničkoj konstataciji da problemi postoje ali se na rešavanju istih ne radi. A vreme prolazi. Sindikat je uvek pokušavao da u duhu dobre saradnje i u jednom partnerskom odnosu reši nagomilane probleme. Razmatrali smo i opciju štrajka koju do sada nismo realizovali upravo zbog teškog perioda koji je iza nas, a i očigledno ispred nas, a pre svega zbog odgovornosti koju ljudi koji rade u sistemu socijalne zaštite imaju prema građanima kojima je pomoć sistema socijalne zaštite potrebna.

* Da li je problem u nedovoljnom broju i iškolovanih kadrova ili je nešto drugo?

Problem je u nepostojanju jasne strategije, sistemskih rešenja, problemi se rešavaju situaciono, nema pravih ljudi na pravim mestima i nema iskrene komunikacije između svih koji mogu i treba da poguraju ovaj sistem napred. Dobar deo zaposlenih radi na ivici minimalne zarade, ljudi su premoreni, iscrpljeni, sistemski izmučeni, prava radnika se krše na svakom koraku, što je paradoksalno jer pripadamo resoru za rad. Sistem čine ljudi, ljudi su glavni resurs, njihovo znanje, posvećenost i odgovornost u poslu. Nažalost ovaj resurs je potpuno zanemaren, zapušten, potcenjen i bez dostojanstva koje nam je godinama oduzimano. Ljudi odlaze, svesni da je očigledno svuda bolje nego u sistemu socijalne zaštite, ali ima i onih koju su previše dali ovom sistemu da bi otišli, odustali i prestali da se bore za bolje sutra.

* Kako se prema vašem mišljenju ustanove socijalne zaštite nose u uslovima pandemije korona virusom?

Sistem se poneo onako kako je mogao i sa čim je raspolagao, a to su pre svega ljudi. Vanredno stanje i nehumana organizacija posla koja je postojala gde su ljudi u ustanovama radili u karantinskim smenama od po 14 dana, bez zasluženog odmora, bez da vide svoje porodice su isključivo zasluga zaposlenih i njihovog entuzijazma i osećaja odgovornosti. Vanredno stanje je samo pokazalo sve slabosti sistema koje su opet zamaskirane entuzijazmom zaposlenih i nadljudskim naporima. Ono što je evidentno je pad kvaliteta usluga ali to je tema za donosioce odluka i javnost posebno treba da bude pažljiva kada donosi ocene o radu zaposlenih u sistemu socijalne zaštite jer najčešće uzrok loše reakcije sistema nije u nestručnosti kako mediji umeju da prikažu već o sistemskoj zapuštenosti i zamoru materijala zbog preopterećenosti. Podsećamo da je sistem socijalne zaštite bio na ogromnom udaru počevši od 2015. godine kada se desila „migrantska kriza“ kada su svi ovi problemi bili poznati i ništa se na njima nije radilo da bi sada potpuno kulminirali tokom epidemiološke krize i to sve na štetu građana koji ne dobijaju usluge kakve zaslužuju i zaposlenih u sistemu socijalne zaštite koji su na izmaku snage.

* Koje sve primedbe stižu do sindikata? Za šta vam se kolege najviše obraćaju?

Kolege se upravo najviše obraćaju povodom pomenutog, uz dosta konkretnih slučajeva gde kroz pravnu pomoć traže zaštitu svojih prava. Dosta zahteva i pitanja je bilo za vreme vanrednog stanja i prava ustanova da na jedan nehuman način organizuju rad u karantinskim smenama, gde zaposlenima nije obračunat ni prekovremeni rad, a o plaćanju rada nedeljom da ne pričamo. I to su zaposleni prihvatili da rade iako se njihova prava svakodnevno krše jer su razumeli trenutnu situaciju i na svoju štetu su uradili ono što se od njih očekuje, ali se ne ceni. Kao sindikat molimo sve medije da se više bave problemima u socijalnoj zaštiti, da se na jedan pravi novinarski način ukaže naše teškoće sa kojima se susrećemo pošto obično sistem socijalne zaštite pažnju medija dobije kada se desi slučaj koji se potom estradizuje za dnevne potrebe i gde obično zaposleni ispadaju jedini odgovorni. Sigurni smo da uz medije na takav način kao sindikat možemo da pomognemo velikom broju ljudi kako bi se čuo i njihov glas, jer iskreno pitanje je kako će i da li će zaposleni u socijalnoj zaštiti imati snage, entuzijazma i volje za drugi talas ili treći pik pandemije korona virusom.

Ministarstvo: Čekamo saglasnost za novo zapošljavanje

Iz Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja naveli su za Danas da se svakog meseca obraćaju Komisiji za davanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava.

„Obraćamo se i Ministarstvu finansija radi mišljenja, sa predlogom da Komisija da saglasnost za popunjavanje slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta u ustanovama socijalne zaštite, nastalih zbog odlaska izvršilaca u penziju, napuštanja ustanove u kojoj su zaposleni radili, kao i usled smrti radnika, a koja su bila u sistemu finansiranja“, naveli su iz ministarstva i dodali da će i ubuduće, u kontinuitetu preduzimati aktivnosti u cilju obezbeđenja saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava od nadležnog tela Vlade, u skladu sa zakonom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari