Od prije dva mjeseca, Izet Erović je prvi čovjek bjelopoljskog Centra za kulturu. I odmah je „bačen u vatru“. Dočekali su ga Festival dramskih amatera Crne Gore i Festival tamburaških orkestara. O programima mimo festivala da i ne govorimo, to Izetu, jednostavno, dođe kao odmor poslije provedenih manifestacija.

– Ovaj grad zaslužuje da ima bogat kulturni život i ja ću dati sve od sebe da dam svoj doprinos da se glas kulture Bijelog Polja i regiona što dalje čuje. Jer glas kulture iz ovog grada se odvajkada daleko čuo. Ovdje su rođeni Miodrag Bulatović, Ćamil Sijarić, Risto Ratković i Avdo Međedović. Ovdje i sada stvaraju vrijedni umjetnici. Zbog toga Bijelo Polje zaslužuje da mu se pokloni pažnja. Premalo je to što Ministarstvo kulture izdvaja za manifestacije koje organizuje ovaj Centar za kulturu. Kada za Kotor može da izdvoji stotine hiljada evra godišnje, moglo bi i za Bijelo Polje barem 50. 000, kaže Erović.

A Bijelo Polje, svi kažu, jeste centar sjevera Crne Gore. Kulturni, ekonomski i svaki drugi. To je pokazao i Festival tamburaških orkestara proteklog vikenda i Festival dramskih amatera prije mjesec i po, to će pokazati i Ratkovićeve večeri poezije početkom septembra. Jer, u vrijeme održavanja ovih manifestacija, cijeli sjever naše države se slije u Bijelo Polje. Zna to, bezbeli, i država. Zbog toga je Ratkovićeve večeri poezije prošle godine proglasila manifestacijom od posebnog značaja i uzela je pod svoje okrilje, ali je ove godine, ipak, za Festival drmaskih amatera i Festival tamburaša dala samo 10. 000 evra.

– Samo orkestri „Legende“ iz Beograda i „Mostar sevdah bend“ iz Mostara, koji su nastupili kao gosti ovogodišnjeg Festivala tamburaša, koštaju toliko. Pored njih, ove godine je nastupilo 15 ansambala sa 150 učesnika. Zbog ekonomske situacije smo ove godine Festival tamburaša skratili sa tri na dva dana, ali smo se potrudili da ne izgubimo na kvalitetu. Brojna posjećenost pokazala je da smo u tome i uspjeli. No, moram da kažem da su nam u tome pomogle kompanije „Mesopromet“ i „Put Gross“, priča Erović.

Inače, novi direktor je svim bićem posvećen poslu, novim obavezama i drugačijoj organizaciji. U novi posao je uložio znanje sticano kroz školovanje i kroz dugogodišnji rad. Uložio je i odgovornost prema poslu, koju nosi još iz djetinjstva, ono kada je ređao petice u Osnovnoj školi „Rifat Burdžović Tršo“ u Loznoj. Tu odgovornost, kaže, stekao je u seoskoj porodici, gdje se odvajkada znalo gdje je čemu mjesto.

Lučonoše

Izet Erović, direktor bjelopoljskog Centra za kulturu, potiče iz seoske porodice koja je iznjedrila pet prosvjetnih radnika. Takođe, Izetova supruga Ifeta, rodom iz Tutina, ljekar po zanimanju, potiče iz kuće u kojoj je uokvireno šest fakultetskih diploma. Ti korijeni su učinili da da Izetovo i Ifetino troje djece ne zna za četvorku, pa su u osnovnoj i srednjoj školi bili lučonoše.

– Najstarija kćerka Đula i đak generacije u Srednjoj medicinskoj školi u Beranama. Ona je sada uspješan student treće godine Medicinskog fakulteta u Podgorici. Sin Seid je student prava u Podgorici, a najmlađa Larisa učenik trećeg razreda beranske Gimnazije, priča Erović.