Domaći privrednici ne veruju svojoj državi 1Foto: FoNet/ Nenad Đorđević

Strane direktne investicije prošle godine dostigle su 3,5 milijardi evra, u prvih osam meseci ove godine dostigle su dve milijarde evra i po tome smo u vrhu među zemljama u okruženju. Iako je to podatak kojim se vlast hvali, ekonomisti su saglasni da bez mnogo značajnijeg učešća domaće privrede nema ni značajnijeg privrednog rasta.

Da bi Srbija dostigla nivo srednje razvijene ekonomije u narednom periodu morala bi da ostvari najmanje pet odsto rasta BDP-a a ne svega 3,5 koliko priželjkuju zvaničnici. Izgledi su tim manji jer međunarodni i domaći analitičari dovode tu procenu pod sumnju.

Ekonomisti su saglasni da glavnu prepreku predstavlja nivo ukupnog ulaganja koji čini 19 odsto učešća u BDP-u dok je za ozbiljniji napredak potrebno najmanje 25 procenta BDP-a. Zemlje u periodima ubrzanog rasta, poput Kine i Indije, premašivale su 30 čak i 40 odsto.

Uz to, u strukturi ulaganja strani kapital učestvuje sa više od polovine, dok struka tvrdi da bi najmanje dve trećine trebalo da čine domaći izvori.

O tome je pre nekoliko dana, na konferenciji Beogradske berze govorio i Zoran Drakulić, predsednik Poslovnog kluba „Privrednik“, koji je kao zastrašujući trend označio to što su domaći privrednici smanjili i inače nizak nivo ulaganja za 40 odsto.

– To je poražavajuće jer domaći privrednici imaju para, novac je sada jeftin, ali ambijent i odnos države prema njima nisu adekvatni. Za razliku od udruženja koja okupljaju strane investitore i sa kojima država ima dijalog, srpski biznis nema nikakav kontakt sa resornim ministarstvima, nikakve pa ni formalne sastanke na kojima bi mogli bar da kažemo nešto o problemima koje imamo. Ranije je toga bilo, ali više protokolarno nego što je uticalo na kreiranje ambijenta, pa privrednici nemaju poverenja da ulažu u svojoj zemlji već imate trend bega u region, u Bugarsku, Sloveniju ili Hrvatsku – kaže Drakulić za Danas.

Dodaje da i kada ostanu u zemlji, oni ulažu u građevinarstvo i stanogradnju umesto u industriju da bi „povukli“ privredni rast ili poljoprivredu koja nam je na nivou srednjeg veka, jer još uvek izvozimo sirovine a ne polufabrikate ili gotove proizvode.

I profesor Ekonomskog fakulteta Dejan Šoškić potvrđuje da Srbija godinama unazad ima jako nisko učešće investicija u BDP-u pri čemu je struktura tih ulaganja nepovoljna. Podseća da strane investicije mogu biti direktne ili portfolio, a izvor domaćih može biti javni sektor i privatni.

– Od te četiri kategorije mi smo relativno dobri u stranim direktnim investicijama, dok portfolio ulaganja čini kratkoročni špekulativni kapital koji kupuje državne obveznice i bez uticaja je na BDP. U kategoriji domaćih, državna ulaganja, posebno u infrastrukturu, nisu dovoljna, trebalo bi da budu veća, efikasnije da se koriste sredstva jer smo videli kako na auto-putevima padaju brda i puca asfalt, ali i da se taj prostor javnog ulaganja oslobodi korupcije – objašnjava Šoškić.

On ističe da su domaće privatne investicije bitna komponenta bez koje nema privrednog rasta a one su u Srbiji najniže.

– Ne postoji zemlja sa dinamičnim privrednim rastom koji se zasniva samo na stranim investicijama. Domaće moraju da budu prisutnije, a ako nisu to je signal da preduzetnici nemaju poverenje u državu. Oni nisu sigurni u pravosudni sistem, ni u mehanizam zaštite prava i ugovora, nisu sigurni u funkcionisanje tržišta niti u snagu i nezavisnost drugih institucija koje su bitne za poslovanje. Ključni problem Srbije danas je upravo rastakanje, erozija institucija i pravosudnog sistema, korupcija, nameštanje poslova, odsustvo fer tržišta. Te komponente postale su ključne u sprečavanju rasta. O tome je pisao i Fiskalni savet, koji je merio percepciju korupcije i zaključio da kada bi ona bila bar na nivou proseka regiona, to bi se osetilo na privrednom rastu – objašnjava naš sagovornik.

Ukazuje da čak ni podatak o ozbiljnijem rastu u građevini ne govori o boljoj perspektivi, jer je reč o nerazmenljivom delu BDP-a na kome ne treba da počiva dugotrajno održivi privredni rast. Reč je o procikličnoj grani koja prva posustaje u recesiji a osetljiva je i na šokove iz međunarodnog okruženja.

– Pravi privredni rast morao bi da se bazira na konkurentnim, razmenljivim delovima BDP-a, a kod nas toga nema dovoljno. To potvrđuje i aktivnost banaka, kada se uđe u strukturu vidi se da najveći deo čine potrošački krediti, odnosno plasmani stanovništvu što ne proizvodi multiplikovani efekat kao kad dajete privredi, posebno ovom razmenljivom delu BDP, koji je onda konkurentan i sposoban da izvozi – ističe Šoškić i zaključuje da parametri investicija nisu ohrabrujući i da ne treba očekivati značajnije povećanje privrednog rasta dok se institucije i pravosudni sistem ne reorganizuju.

Otišli stručnjaci

Stranim kompanijama čija su ulaganja u proseku bila nešto iznad polovine ukupnih investicija, dodeljeno je 80 odsto državnih subvencija. To se ipak nije bitno odrazilo na rast BDP-a jer je novac plasiran u poslove sa niskoobrazovanom radnom snagom čije male zarade donose profit firmama ali ne znače tehnološki napredak. Za visoko obrazovani kadar tu nije bilo mesta pa je takva politika podrške strancima doprinela da veliki broj stručnjaka u potrazi za poslom napusti zemlju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari