Od viška glava boli 1Foto: Stefana Savić

Zabrane izvoza suncokreta sigurno neće biti jer bismo takvom odlukom prekršili pravila i CEFTA sporazuma i Svetske trgovinske organizacije i Evropske unije koja bi nam, po svemu sudeći, uvela recipročne mere.

To je u razgovoru za Danas potvrdio Rasim LJajić, ministar trgovine, turizma i telekomunikacija. Ovakvim ishodom zadovoljni su proizvođači, ali ne i uljari koji su od Vlade Srbije tražili da zabrani izvoz suncokreta ovogodišnjeg roda u Bosnu i Hercegovinu. Revolt prerađivača izazvala je spremnost otkupljivača iz BiH da za suncokret iz Srbije ponude više cene od onih koje su spremni da plate domaće uljare. A tu, znatno povoljniju, tržišnu poziciju prerađivači iz BiH imaju zahvaljujući sporazumu o slobodnoj trgovini sa Turskom, koji im omogućava da bez carinskih opterećenja plasiraju ulje na tursko tržište. U tom kontekstu posmatrano, ohrabrujuće zvuči izjava srpskog ministra trgovine koji kaže da bi do kraja godine sa Turskom mogao da bude usaglašen tekst sporazuma o slobodnoj trgovini što bi znatno popravilo konkurentsku poziciju Srbije, naročito kad je reč o izvozu prehrambenih proizvoda, na to tržište.

Komentarišući procene pojedinih analitičara, koji tvrde da bi iznošenjem na tržište oko osam miliona tona ulja iz robnih rezervi, država mogla da otkupi oko 20.000 tona suncokreta i da tako natera uljare da ponude višu otkupnu cenu, ministar trgovine podseća da je svaka vrsta državnog intervencionizma u suprotnosti sa tržišnom ekonomijom i da su u ovom trenutku otkupnim cenama više zadovoljni proizvođači dok nezadovoljstvo iskazuju prerađivači. „Prethodnih godina bilo je suprotno, ali mi ne možemo da utičemo na ta kretanja jer bi to značilo kršenje tržišnih uslova privređivanja“, poručuju LJajić.

Šta muči uljare

Sve je ove godine u poljoprivredi dobro rodilo, pa tako i suncokret kojim je zasejano oko 200.000 hektara. Samo na području srednjeg Banata tom uljaricom zasejano je 50.000 hektara plodnih oranica. Kako sada stvari stoje proizvođači nemaju razloga za zabrinutost, njihova pozicija je jasna i oni samo treba da prate kretanja na berzi kako bi ostvarili željenu cenu. Briga je sada u ataru prerađivača koji treba da se izbore sa nelojalnom konkurencijom proizvođača ulja iz Bosne. Moglo bi se reći da su svih pet srpskih uljara -Victoria oil, zatim zrenjaninski Dijamant, Vital Vrbas, somborsko Sunce, uljara Banat iz Nove Crnje, ali i još dvoje velikih otkupljivača suncokreta za međunarodno tržište, osetili izvozne turbulencije. Na pitanja Danasa kako protiče otkup suncokreta, kakvi su uslovi ponuđeni proizvođačima, da li se protive izvozu suncokreta i da li mogu biti zadovoljni uslovima poslovanja na našem tržištu, generalni direktor fabrike ulja Vital, Marko Abramović, kaže da su uljari pod velikim pritiskom i da očekuju pomoć države.

– Kad je reč o otkupu sve protiče po planiranoj dinamici. Dobavljačima je ponuđena akontna cena, kao što je bila i dosadašnja praksa, dok će konačna cena biti formirana na kraju otkupa, i to po fer tržišnim uslovima. Projekcije su da će ovogodišnji rod biti dovoljan da se zadovolje potrebe domaćih proizvođača. Vital podržava princip slobodnog tržišta i jednakih uslova za sve subjekte. Ali, uljare su u nezavidnom položaju, s obzirom na to da, s jedne strane, trpe pritisak poljoprivrednih proizvođača koji očekuju što višu cenu, a s druge strane pritisak potrošača i konkurencije zainteresovanih za što nižu cenu ove osnovne životne namirnice – objašnjava Abramović.

I u zrenjaninskom Dijamantu potvrdili su nam da je u toku otkup merkantilnog suncokreta roda 2016. godine.

– Dijamant je u svakom pogledu (organizaciono, logistički, skladišno i finansijski) spremno ušao u otkup merkantilnog suncokreta i sve teče po planu. Do sada je požnjeveno oko 60 odsto ukupnih površina a planirano je da otkupimo oko 200.000 tona suncokreta. Žetva je u toku u svim proizvodnim rejonima i prinosi se kreću u proseku od tri do 3,3 tone po hektaru. Očekuje se ukupna proizvodnja od oko 650.000 tona merkantilnog suncokreta zadovoljavajućeg kvaliteta. Dijamant planira da otkupi sve ugovorene količine suncokreta od kooperanata, kao i eventualne viškove – kaže za Danasa Slobodan Popović, koordinator promotivnih aktivnosti kompanije Dijamant.
Jasna pravila tržišne utakmice

O tome šta se dešava na tržištu uljarica objašnjava dobar poznavalac prilika u srpskom agraru Vukosav Saković iz Udruženja „Žita Srbije“.

– Uljare su svesne konkurencije a što se tiče zahteva da se zabrani izvoz, mislim da je to potpuno pogrešno interpretirano u javnosti. Uljare imaju realan pristup prilikom formiranja cene na domaćem tržištu i vode računa o tome koliko bi izvoznici platili. Ipak, između naših uljara i proizvođača još uvek postoje posrednici, koji žele svoj deo kolača, i to je već problem organizovanosti samih poljoprivrednika. Inače, ovo je dobra godina za suncokret, što znači da će biti dovoljno ne samo za domaće potrebe, već i za izvoz. Tržište suncokreta je, naročito u prethodne tri godine, uređeno. To praktično znači da su jasno utvrđeni odnosi između proizvođača i uljara. Jedino se cena formira na kraju žetve, što je logično imajući u vidu činjenicu da je reč o berzanskoj robi čija cena varira na dnevnom nivou. Proizvođači sada imaju mogućnost da biraju kome će prodati robu, što znači da niko pojedinačno ne može da utiče na cenu već se ona formira na tržištu. Drugo je pitanje da li je tako formirana cena uvek u skladu sa zahtevima poljoprivrednika. U svakom slučaju, oni sada ne mogu da se bune i da tvrde da ih neko ucenjuje – ističe Saković.

I mada uljari u Srbiji još nisu spremni da obelodane koliko će plaćati suncokret ovogodišnjeg roda, dileme nema bar kad je reč o namerama fabrike Bimal iz Brčkog, koja je s fabrikom Sunce iz Sombora sklopila ugovor o preradi suncokreta. Tim ugovorom je precizirano da se u pogonima somborske uljare preradi između 50.000 i 100.000 tona suncokreta. Kad je reč o akontnim cenama one se kreću u rasponu od 30, do čak 36 dinara. Urednik časopisa „Moje gazdinstvo“ Čedomir Keco procenjuje da bi proizvođači bili zadovoljni prošlogodišnjom otkupnom cenom od 39 do 42 dinara po kilogramu, čemu se uljari protive. On sugeriše poljoprivrednicima da prihvate akontnu cenu, ali da pokušaju da dođu do ugovora sa prerađivačima.

Prema zvaničnim podacima, u Srbiji je suncokretom zasejano 202.408 hektara a očekuje se da će biti požnjeveno oko 700.000 tona, kao i da će prinos biti veći od prosečnog. Ako se zna da godišnja potrošnja ulja po glavi stanovnika ne premašuje 12 litara, to znači da će se na lageru naći velike količine viškova suncokretovog zrna. S druge strane nije realno očekivati da uljare sve odjednom otkupe, baš kao što nije realno da poljoprivrednici odmah sve prodaju. Suncokret, dakle, postaje roba kojom će se trgovati cele godine a to znači da bi proizvođači, pod hitno, morali da reše problem skladišta. Utoliko pre što nijedna veća uljara ne otkupljuje zrno za celokupnu godišnju proizvodnju.

Uskoro sporazum o slobodnoj trgovini s Turskom

– Ja sam već razgovarao sa ministrom ekonomije Turske i dogovorili smo se da 12. oktobra, kada će u Beograd doći delegacija turskih eksperata, počnu pregovori o ratifikaciji sporazuma o slobodnoj trgovini. Mi ćemo insistirati na tome da se na bescarinskom režimu, ili na režimu kvota, osim ulja, nađu i još neki prehrambeni proizvodi. Naš cilj je da do kraja godine imamo usaglašen tekst sporazuma o slobodnoj trgovini. To je, nesumnjivo, jedino rešenje jer naši uljari, koji sada plaćaju carinu od 36 odsto ne mogu da budu konkurentni sa bosanskim koji imaju nultu carinsku stopu. Prema tome jedini način da i naši izvoznici budu konkurentni jeste snižavanje carinske stope. Ali, sigurno će i turska strana imati zahteve za neke svoje proizvode. Sačekaćemo, pa ćemo videti – kaže za Danas Rasim LJajić, ministar trgovine, turizma i telekomunikacija.

Izmeštanje postrojenja u BiH kao alternativa‘]

– Problem uljara nije u otkupu sirovine, već u izvozu ulja i plasmanu na strana tržišta. Podsetiću na to da jedna uljara u BiH, koja je u vlasništvu Austrijanaca, sirovinu kupuje u okruženju, a po logici stvari, to je Srbija. Problem za naše uljare nastaje u trenutku kad ta uljara, bez carine, izveze ulje na tursko tržište. A imajući u vidu da Srbija godišnje izveze oko 100.000 tona ulja, nama su značajna sva strana tržišta. Ali, problem se ne rešava zaustavljanjem prometa, već većom podrškom države pri plasmanu robe. I, što je još važnije, direktnim pregovorima sa Turskom o eventualnom uspostavljanju slobodne trgovinske zone. Alternativa našim uljarima je da neka svoja postrojenja izmeste u BiH – objašnjava Vukosav Saković. iz Udruženja „Žita Srbije“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari