
Dok te grupe zatim stvaraju pozitivne ili negativne odnose među sobom.
Ali, najčešće negativne.
Zato što, tokom svoje prirodne istorije, ljudska vrsta evoluira i sledeću stvar – jednu blesavu sklonost prema članovima one sopstvene grupe.
I izvesni oprez, nelagodu, ako ne i strah, prezir ili mržnju prema onima koji toj grupi ne pripadaju.
Sociolozi i socijalni psiholozi će ovaj fenomen nazvati – unutargrupna pristrasnost.
A njegovi najpoznatiji moderni ekvivalenti tada su – etnocentrizam i ksenofobija.
Ta unutargrupna pristrasnost postoji u svim društvima i kulturama, i među svim profesijama, intelektima, polovima i uzrastima.
I dvogodišnja deca će preferirati svoje vršnjake koji nose istu boju majice kao i oni sami.
Kao što su se i odrasli statisti u filmu Planeta majmuna (1968) u gumenim kostimima šimpanzi, radije družili sa statistima u istim kostimima šimpanzi, a ne sa onima u kostimima nekakvih gorila.
U jednom eksperimentu psihologa Henrija Tajfela iz 1971, ljudi su bili podeljeni u grupe i na osnovu toga da li im se više dopada apstraktno slikarstvo Klea ili Kandinskog.
I sad, kad je trebalo da sarađuju i da razdele neki novac među sobom, Kleovci su radije sarađivali sa Kleovcima, a Kandinskijevci su više novca davali svojim Kandinskijevcima.
Ukoliko nam ovo deluje komično i naivno, razmislimo dvaput o našim podjednako besmislenim ili arbitrarnim grupama, pa i o našim međusobnim pristrasnostima i sukobima.
Jer, Delije protiv Grobara?
Fanovi Seltika protiv fanova Rendžersa?
Ferarija protiv Meklarena?
Novosađani protiv Beograđana?
Detelinarci protiv Limanaca?
Prirodnjaci nasuprot društvenjacima u nauci?
Analitičari protiv kontinentalaca u filozofiji? Sportisti protiv štrebera u srednjoj školi?
Fanovi Bitlsa nasuprot fanovima Stounsa?
Rokeri protiv narodnjaka?
Pankeri vs. metalci?
Mikisti vs. Đokisti?
Egzit vs. Guča?
Vozači Mercedesa sproću vozača BMW?
Korisnici Ajfona sproću korisnika Samsunga?
Koka-kola protiv Pepsija?
Viski protiv rakije?
Najk protiv Riboka?
Mačkari ili kučkari?
Pivopije ili vinopije?
Programeri ili – poreznici?
Ljubitelji grudi ili ljubitelji stražnjica?
Spisak naših grupnih identiteta je doslovno beskonačan.
Naprosto, ljudi se odvajkada grupišu i grupaše, pa i na osnovu krajnje veštačkih, arbitrarnih i posve trivijalnih odlika.
I jeste, podjednako trivijalnih i besmislenih kao i u slučaju grupne pripadnosti – rasi, veri ili naciji.
A možemo li veštački stvoriti ovakvu unutargrupnu pristrasnost, pa i negativna osećanja prema nekakvim strancima ili Drugima?
Da li je moguće veštački stvoriti – ksenofobiju?
Upravo je to pokušao legendarni američki psiholog (kao i komunista i antifašista) turskog porekla, Muzafer Šerif.
U leto 1954, on je odveo grupu od 22 dečaka koji se nisu međusobno poznavali u letnji kamp Robers Kejv u Oklahomi.
Svi ovi dečaci su tek završili peti razred, bili su istog (protestantskog i niže srednjeklasnog) porekla, kao i iste inteligencije, temperamenta i veština.
Ali, zatim su bili nasumično podeljeni u – dve grupe.
Isprva, svaka grupa je imala zadatak da, raznim ciljanim aktivnostima, ojača svoj grupni ili kolektivni identitet.
Na primer, da sebi dodele ime (bili su to Orlovi i Zvečarke), da izmisle svoje zastave, grbove, pesme (himne) i druge simbole grupne pripadnosti po majicama i sličnom.
Pa i da kolektivno osvajaju svoje teritorije po kampu, i uopšte obavljaju mnoge zajedničke i rizične aktivnosti.
U ovoj fazi eksperimenta, nijedna grupa nije ni znala da u kampu postoji još jedna grupa dečaka.
Ali, psiholozi su tada gotovo sadistički smislili da ih međusobno upoznaju i – suoče jedne sa drugima.
Čim su se upoznali, nastao je ozbiljan haos, sukob i rat.
Da bi se animoziteti dodatno pojačali, bilo je tu raznog sporta (bejzbola, američkog fudbala ili onog povlačenja konopca) među našim Orlovima i Zvečarkama.
Ubrzo, i bez znanja eksperimentatora, članovi ovih grupa dečaka dogovarali su i međusobne tuče.
Jedni o drugima su mislili sve najgore, formirali su predrasude i stereotipe o onim drugima, prozivali su se i provocirali, do nivoa da je eksperiment morao biti zaustavljen iz etičkih razloga.
Dakle, uspešno su proizvedene dve grupe dečaka u stanju sukoba i mržnje jednih prema drugima.
Za samo nekoliko sedmica, Šerif jeste stvorio brutalnu i grubu ksenofobiju, baš kao i nasilje među mladim ljudima.
Klinaca koji su bili isti u svemu – osim što su pripadali različitim, i veštački stvorenim grupama.
Zvuči poznato?
Da, baš kao rijaliti šou Survajver, gde se takmičari takođe dele u nekakva plemena, pa se sukobljavaju ili sarađuju radi opstanka u TV programu.
A zvuči li još poznatije?
Zato što se i čitava istorija nacija u Evropi takođe može posmatrati kao jedan ovakav prirodni eksperiment.
Naime, eksperimentalni uslovi bili su postavljeni formiranjem država-nacija nakon Vestfalskog mira u 17. veku, i osnaženi su pojavom ideologije nacionalizma u 18. i 19. veku.
Evropljani tada i takođe kreiraju svoje zastave, grbove i himne, ograđuju se i osvajaju teritorije, i usput izmišljaju svoje tradicije.
I kod njih se ubrzo budi i uzrujava ista ona unutargrupna pristrasnost koja je univerzalna odlika ljudske životinje, odnosno kod naših đaka petaka.
I pripadnici modernih nacija, a posebno nacionalisti, ponašaju se poput dvanaestogodišnje dece, tih Orlova i Zvečarki u kampu u nekakvoj Oklahomi.
Formiranje grupa jeste jedan od osnovnih instinkta ili nagona ljudske životinje.
Život u grupi doprinosi većoj sigurnosti, bezbednosti i uvećava nam šanse za opstanak.
Ali zašto se ljudi tada osećaju drugačije i nelagodno u prisustvu nekakvih autsajdera ili stranaca?
Uprkos lepim željama i zgodnim poslovicama, zašto ljudska bića ipak ne gledaju samo ko je kakav čovek?
Već i te kako procenjuju i kojoj on ili ona grupi pripadaju?
Evo zašto.
Nužna posledica formiranja grupa jeste da će ih biti mnogo, i da će se takmičiti za iste resurse – za izvore vode, dobro zemljište, žene i ostalo.
Pripadnici neke grupe upravo zato će favorizovati – svoju grupu.
Oni koji su se ponašali tako, preživljavali su i razmnožavali se.
I mi smo njihovi potomci ili njihova deca.
Ksenofobija nam zato dolazi prirodnije nego što to volimo da mislimo.
Kosmopolitizam i univerzalna ljudska prava su jedan napor i patnja, danas u urbanoj džungli, isto kao i u afričkoj savani pre par stotina hiljada godina.
Uostalom, isti tribalistički mehanizam na delu je i pred izazovom savremenih migranata kao mrskih Drugih.
Jer, uzeće nam zemlju i žene, zar ne?
Društvena alhemija je prosta: stvorimo grupe ili plemena – i stvorićemo ksenofobiju.
Pa čak i među fanovima Klea nasuprot fanovima Kandinskog.
Naravno, unutargrupna pristrasnost ne mora da eskalira u otvoreno neprijateljstvo među grupama.
Pa ipak, neretko se pojavljuju i osećanja moralne superiornosti, i smatranja da su članovi naše grupe pošteniji, pouzdaniji, pametniji, lepši i naprosto bolji i superiorniji u svakom smislu.
Tada se lako otklizi u prezir, gađenje, mržnju, porobljavanje, kolonijalizam ili etničko čišćenje.
Političke vođe mogu dodatno negovati i ohrabrivati ovu ksenofobiju, etnocentrizam i tribalizam, (zlo)upotrebom naše duboko ukorenjene unutargrupne pristrasnosti i identifikacije.
Svi smo mi statisti Planete majmuna koji, u lažnom gumenom kostimu, favorizuju Naše šimpanze dok preziru Njihove gorile.
Kao takvi, mi jesmo naivna i lakoverna publika za one vođe i političare koji će drugu grupu, strance ili tuđine, okriviti za sve što požele.
Međutim, uprkos ovim nepoćudnostima ljudskog uma, hajde da razumom skapiramo sledeće.
Šta su tačno veštački konstruisani Orlovi i Zvečarke u kampu za dečake u Oklahomi, ako ne podjednako veštački konstruisani – Srbi i Hrvati?
Ili muslimani i hrišćani?
Pravoslavci i katolici?
Šiiti i suniti?
Belci i crnci?
Bošnjaci?
Makedonci?
Rusi?
Amerikanci?
Rusini?
Obaloslonovačanci?
Sve su to isto i takođe Izmišljene zajednice, prema konceptu Benedikta Andersona, u socioistorijskom procesu koji je bio objasnio još Erik Hobsbaum.
Svi su oni vremenom (sedmicama ili vekovima, svejedno je) takođe gradili i pumpali svoje kolektivne identitete.
Baš kao u nekom sumanutom identitetskom kampu za decu ili na snimanju Planete majmuna u Holivudu.
Jedino što su, umesto eksperimentalnih psihologa, tvorci ovih izmišljenih zajednica bili i ostali – oni šatro ugledni nacionalni političari, istoričari i pesnici.
Oni su takođe bili izmislili naše grupe i grupne identitete, i zavadili nas jedne sa drugima usput.
Identično kao dečurliju i njihova lažna plemena u jednoj školi u prirodi.
Svi mi, a ne samo spomenuti đaci petaci, jesmo učesnici tog kvarnog istorijskog eksperimenta.
Sa krvavom zaprškom, ovako se samo mućkaju, mešaju, kuvaju i proizvode – ksenofobija i mržnja, sukobi i rat.
Svet po Kišjuhasu, bez Stounsa protiv Bitlsa i bez Seltika protiv Rendžersa, bi bio jedno jako dosadno mesto.
Pazi, srednjovečni Turčin odveo grupu dečaka na kampovanje u Oklahomu. Kao, u pitanju naučni eksperiment.
Procitaj studiju ( ako mozes u originalu na engleskom u sta sumnjam) pa ces videti ( ako imas snage da budes objektivan) da je to izvanredno dizajniran eksperiment. I veruj mi nije uopste bitni sa li gaje kreirao srednovecnj ili pravoslavni Srbin . nesto drugo je vazno Smorke ali se to tesko prima za um koji svaki clanak omalovazava. Kakav si ti genije.
Lepo, ustali ste rano na praznik, pa potražili nešto pametno da ispljujete
I podgrevača razdvajanja ima uvek. Na primer u jednom danu pročitate članak sa Kusturičinim bisernim izjavama i drugi članak gde pišu o nekom vlaškom običaju gde nazivaju vlahe najbližim komšijama srba. I gde u komentaru jedna žena mora da objasni da je ona vlajna ali nije komšija srba već ravnopravni član društva. Članak je jedan od onih CNN /BBC/ DW na srpskom.
Odličan tekst, u kratkoj kolumni fenomen ksenofobije i kolektivnog identiteta su izvanredno objašnjeni.
Uf,dobar tekst,bas dobar,uzivao sam citajuci. Voleo bih da ima vise ovakvih clanaka.
Lepo je kad mi otmemo drugima žene, stoku, prirodne resurse a mnogo manje je lepo kad neki drugi to isto učine nama. Kažu da je reprocitet nebeska ravnoteža. Baš bezveze, bilo bi lepo da samo mi uzimamo svima a da nama drugi ne uzimaju ništa. E sad, dal je pošteno?
Nacije i jesu stvorene pomoću straha od spoljnog neprijatelja koji nas je povezao u grupu. Retko koja ideologija se tako lako primila i toliko dugo trajala.
Nacije i religije su jedno veliko zlo. A drustvena nejednakost, drugo.
Obozavam tekstove gosp Kisjuhasa.
Dakle stigosmo do polu-paranoje.Crno je ksenofobno u odnosu na belo a belo u odnosu na crno?!Po sjor Kisjuhasu suprotnosti nebi smele da postoje.Bolje reci,on u suprotnostima ne vidi harmoniju ili bar konkurenciju vec ksenofobiju.Svi da budemo jedno.Kako bi se zvalo to jedno?Imalo bi “levicarsko“ime.Pogadjate-jednoumlje….!
A ako zanese u krivini udesno? Kako će se onda zvati? Srbija?
Bravo, sve su te levicarske price, toliko prepoznatljive….i dosadne i provereno vode ka diktaturo.
Zar nisu upravo levičari 1945. rešavali nacionalno pitanje u Jugoslaviji i nacrtali avnojske granice.
Zar nisu upravo desničari smislili priču o izmišljenim nacijama.
Pre oslobođenja, dok je narod bio mahom po svojim selima, po popisu 1931. tačno 4 % pravoslavnog stanovništva Kraljevine je živelo na teritoriji današnje Crne Gore.
Smatram da autor zamenjuje teze kada tvrdi da su kultura, običajnost, religija, tradicija pojedinih naroda konstruisani i izmišljeni, dok su, valjda tobože, kosmopolitizam i univerzalna ljudska prava nešto baš spontano i prirodno. Stvari su međutim potpuno obrnute. Svaka posebna i veoma različita kultura i sa njom njena tradicija spontano je nastajala sporim hodom istorijskog vremena u međusobnoj grupnoj interakciji ljudi na određenoj teritoriji. Nasuprot tome univerzalna teorija ljudskih prava i kosmopolitizam su istinske konstrukcije nastale na osnovu metafizičke teorije o prirodnim pravima čoveka. To autor vrlo dobro zna, kao što zna da je teorija prirodnih prava zbog svoje spekulativne osnove odbačena u 19. veku, ona u stvari čini poznatu „naturalističku“ grešku kada određena moralna i pravna svojstva pripisuje čoveku kao prirođena i prirodna, gotovo kao fizička svojstva. To autor zna, kao što zna da je ona rehabilitovana silom prilika zbog II svetskog rata i njegovih posledica. Međutim na strogo teorijskom planu ona je neodrživa i neuverljiva. To bi bilo slično kao kada bi autor tvrdio da su prirodni jezici, kao, Engleski, Srpski ili Kineski, Arapski i stotine Indijskih jezika, konstrusani i izmišljeni od nacionalnih fanatika i mitomana, dok je nasuprot ESPERANTO koji je baš par ekselans voljno izmišljen i konstruisan od strane lingvista i naučnika u kosmoplitske svrhe, prava i prirodna stvar. Naravno, danas je Engleski jezik kao prirodni jezik jedne partikularne ANGLO-SAKSONSKE kulture postao svetski jezik i valjda bi svi ljudi sveta, po autoru, trebali da preuzmemo i ovaj jezik i njegovu kulturu kao nešto univerzalno i prirodno.
Pravo u centar!
Dodao bih da se autor kosmopolita otvoren za sva shvatanja, sam krece iskljucivo medju svojim istomisljenicima i sam je zrtva jednoumlja, te uopste nije otvoren da cuje drugo misljenje. Smatra nacionalno osvescene (klero-fasite?) za ljute protivnike (mrzi?) i upravo potpada upotpunosti u polarizovanu grupu koju opisuje, samo on hvala bogu igra za dobre! Progresivne protiv losih retrogradnih!
Interesantno kako tumacimo ovaj tekst svako na svoj jedinstven (o) formiran nacin. Kao i sam zivot, vrlo kompleksna tema. Tesko je postici idealno i trenutno, o trajnom da ne govorimo. Ali, ako cak i malo osvestimo sebe na ovu temu, autor je uspeo. Inace, vrlo jasno i jednostavno predstavljena tema. Hvala autoru.
Procitaj koment iznad tvog ,čovek vam u per rečenica objasnio da je autor samo propagandista i lažov.
Cenzura komentara je izrazito, drastično povećana, a i ranije je bila velika.
Kao i uvek levicarska mlacenja i laprdanja……..
Tandara broć.