Kolumna Marko Vidojković DanasFoto: Aleksandar Roknić

Priznanje sebi da si ovisnik je prvi korak ka odvikavanju. Počelo je 2010, kada sam nabavio svoj prvi android. Bio je to HTC (tepao sam mu THC), naprava u koju je stalo sve ono o čemu smo mi, veterani interneta, sanjali. Osim telefona, sata i kamere, u ovoj napravi bilo je i mnoštvo aplikacija posvećenih svemu. Zauvek je bilo gotovo sa vremenima u kojima je mobilni bio samo korisni alat.

Posle HTC-a išao je Huavej, pa za njime nekoliko Samsunga, a moja navučenost bila je sve veća. Nisam ni pokušao da joj se oduprem. Da stvar bude gora, kad je ova stoka došla na vlast, dobio sam nogu u dupe iz svakog oblika mejnstrim medija, pa sam počeo društvene mreže da koristim kao medij i kancelariju, što je najgora stvar koja može da ti se desi, imajući u vidu da su na društvenim mrežama pored nas i svi ostali.

Dok je poseta društvenim mrežama bila ograničena na profile koje sam samostalno odlučio pratim, aj’ još i nekako. Kada je, međutim, odlazak na mreže postao ronjenje po globalnom feedu koji nameće algoritam, pakao je bio potpun. Ulaskom na Instagram, recimo, upadate pravo u globalni neselektivni užas. Zamislite, svi na planeti su istovremeno na istom mestu, a znamo kakvi su – uglavnom kreteni.

Ograničio sam feed samo na profile koje „pratim“, ali kad je reč o mom Fejsbuk pejdžu ništa ne vredi – algoritam mi i dalje uporno šalje AI slike uplakane dece ispod kojih gospođe koje nisu AI pišu „Srce malo, amin“. Zato sam prestao tamo da skrolujem. A vidim i mnogi drugi. Kad je reč o Instagramu, situacija je gora, jer ta mreža najviše liči na nikada prežaljeni Majspejs, pa se lako okliznem, u nju upadnem i tamo ostanem.

Dnevno sam u proseku na mobilnom provodio oko deset sati, ko zna koliko godina. To su tri cela dana nedeljno. Otprilike pola tog vremena mi je odlazilo na Instagram i Fejsbuk. Kad sam provalio da zbog buljenja u telefon ne registrujem da mi se supruga obraća, popizdeo sam. Instalirao sam aplikaciju koja mi je ograničila posete Instagramu i Fejsbuku na ukupno deset minuta u jednom satu. Kad god sam napolju (prodavnica, kola, restoran, šuma), mobilni dam ženi i uzimam ga samo ako želim nešto da fotkam.

Kad me aplikacija izbaci sa Instagrama, baš kad sam krenuo da upijam tuđe frustracije u škodljivoj meri, kažem joj hvala. U prve dve nedelje ovog novog režima, povećao sam učešće u sopstvenom životu, a dnevnu upotrebu mobilnog smanjio za tri sata. Aplikacija kaže da sedamdeset sedam odsto vremena na mobilnom provodim na aplikacijama koje sam definisao kao korisne. Ostalo ide na Fejsbuk i Instagram. Ne mogu da zamislim kako je ljudima koji su na Iksu.

Gde ste vi, kako ste, koliko života vam odlazi na mobilni?

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari