Kolumna Marko Vidojković DanasFoto: Aleksandar Roknić

Deco, danas učimo o Svetom velikomučeniku Porfiriju. Zvao se tako obično, Prvoslav Perić. Rođen je u znaku raka, a da se rodio samo dan kasnije bio bi lav. Ovo je našeg junaka obeležilo za čitav život. Kao što rak voli da ide u stranu i unazad, tako i naš Prvoslav, jedan korak napred, dva koraka nazad. Tri koraka u jednu, četiri u drugu stranu, ali i škljoc-škljoc klještima.

Kada je uticaj horoskopskog znaka na ljudsko biće ovako jak, ono se nužno okrene Hristu. Naš Prvoslav bio je, poput ostalih rakova, emotivan, na trenutke isključiv, sklon napadima besa, pa se zamonašio. Tada je dobio ime po kome će biti upamćen za vijek vjekova – Porfirije. Mislio je da će monaštvo da primiri sotonu, koji ga je gurao u napade ljutnje i sevanja očima, ali ne ide to tako. Jednom rak, uvek rak.

Kao monah, Porfirije je brzo napredovao, ali njegova rakovska narav je i dalje dolazila do izražaja. Krio je emocije, pa bi onda eksplodirao, neretko pred drugima, pa čak i pred kamerama. Provodio je monaške dane slušajući Azru, a braća po Hristu čudno su ga gledala kada bi otpanjio hitove „Fa fa la si mi ti“ ili „Lijepe žene prolaze kroz grad“.

Nije to smetalo da Porfirije napreduje do mesta mitropolita, a onda i do patrijarha, u doba Srpskog cara Sisolinija Sumanutog, koji je u horoskopu bio riba. Neki kažu da su njih dvojica, dobri monah i moćni car, bili u srodstvu i da je to uticalo na izbor posle smrti patrijarha Irineja, koji je u horoskopu bio devica. Kakva podla laž, zna se da je SPC birala svoje patrijarhe pošteno i bez ikakvog uticaja sa strane.

Postade naš Porfirije patrijarh i prvi posao na koji je prionuo bilo je pretvaranje Srpske pravoslavne crkve u Srpsku žvaloslavnu sektu, sa ciljem da vlast bude bliže Bogu. Bila su to zlatna vremena za srpstvo. Car je redovno darivao crkvu milionima evra kako bi napokon okrečili hram svetog Save (danas poznat pod nazivom hram Svetog Žvale), koji nikada nije dovršen, jer Bog je hteo da se uvek nađe neka nova sitnica koju bi na njemu trebalo popraviti za veliki novac.

Delovalo je kao da je sve super, ali život je takav, baš kad je sve top, krenu najveća iskušenja. Naime, slovenačka inkvizicija je krenula da progoni našega Porfirija, zbog njegovog načina rada u vreme kada je bio tamošnji mitropolit. Jedan sluga, bednik, izdajnik, optužio ga je za mobing, a mobinga nije bilo, već je samo katkad rakovska narav našega velikomučenika dolazila do izražaja, što će reći bio je strog ali nepravedan, uz povremene izlive besa.

Strašne su to muke bile. Porfirije je osuđen na četiri meseca zatvora! Uslovno. Kakav podli napad na njegovu svetost. Srećom, Sisolini Sumanuti, car srpski, prozreo je ovu đavolju igru i Porfirija proglasio za velikomučenika, što mu je dosta pomoglo da docnije bude proglađen za sveca. Aksios.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari