
Za Gandija su afrički crnci bili „divljaci“, zagovarao je rasnu segregaciju, i sa neskrivenim rasističkim ponosom isticao svoje „arijevsko“ poreklo. Kao da to nije dovoljno, bio je i ozloglašeni seksualni predator. U svom „manastiru“ (ašramu), gde je insistirao na celibatu, u 77. godini života zahtevao je da mnoge šesnaestogodišnje devojčice, potpuno nage, spavaju sa njim u krevetu. Ovo spavanje sa maloletnim i nagim devojčicama je (ne)zgodno odvratno smatrao nekakvim „duhovnim eksperimentima“ i treningom volje. Borac protiv kolonijalizma? Utemeljivač doktrine o nenasilnom otporu? Duhovni vođa? Otac nacije? Ili samo još jedan muškarac u nizu koji je zloupotrebljavao svoju moć u ličnom, seksualnom interesu? Šta bi o Gandiju danas rekao Holivud sa svojim #MeToo pokretom protiv seksualnog uznemiravanja i napastvovanja? Da li bi Ben Kingsli pristao da ga glumi („Gandi“, 1982), i da li bi ovaj epsko-biografski uradak Ričarda Atenboroa danas dobio Oskara za najbolji film? Drugim rečima, da li treba i da li je uopšte moguće odvojiti lik, delo i – zlodelo?
Zloglasni niz zlostavljača, nasilnika i „monstruma“ u društvu i (popularnoj) kulturi vaistinu jeste predugačak. Na primer, i „kralj“ Elvis Prisli je u svojoj palati organizovao nebrojene „pidžama žurke“ za četrnaestogodišnje devojčice, uz prateće „tuče jastucima“, kupanja po bazenu, neprikladna dodirivanja i vežbanja poljubaca. Stupio je u seksualnu vezu sa svojom budućom ženom Prisilom kada je ona imala samo 14 godina, i pratile su ga nebrojene optužbe za neprimereno pipkanje, uznemiravanje i napastvovanje. Devojčicama i mladolikim ženama bio je opsednut i Čarli Čaplin. Napravio je dete 16-godišnjoj glumici Mildred Haris, a zatim i 15-godišnjoj Liti Grej, koja je sa njim glumila u čuvenoj „Zlatnoj groznici“ (1925). Vulgaran, agresivan i seksualno nasrtljiv, tvrdi se da je „dobroćudna skitnica“ Čaplin imao i do 2000 seksualnih partnerki, uz više ili manje prinude i zlostavljaštva. Uzgred, u „mit o Čaplinu“ spada i onaj o njegovoj izuzetnoj genitalnoj obdarenosti, kao i taj da je bio svojevrsna „seks mašina“, uspevajući da ima odnose i do šest puta za noć. A Dejvid Bouvi je imao seksualne odnose sa 14-godišnjom Lori Metiks, Igi Pop sa 13-godišnjom Sejbl Star, Marvin Gej sa 15-godišnjom Denis Gordi, a Čak Beri sa 14-godišnjom DŽenis Eskalanti. I pre nego što mizogino i seksistički o(t)pišemo ove tinejdžerke i srednjoškolke kao lakomislene „grupi devojke“ koje su svojevoljno stupale u odnose sa svojim muzičkim idolima, moramo razumeti da doba za legalno stupanje u seksualni odnos i nije tu baš skroz slučajno i posve konzervativno. Mnoge od ovih maloletnih devojaka budu doživotno traumatizovane zbog seksualnih iskustava sa starijim i moćnim muškarcima, i tek kasnije shvate da su zapravo bile brutalno (s)eksploatisane i kontrolisane od strane svojih starijih i ocvalih ljubavnika.
Uostalom, DŽimi Pejdž iz „Led Cepelina“ je i doslovno kidnapovao 14-godišnju devojčicu, imao nebrojene seksualne odnose sa njom, i zatim je tri godine držao zatvorenu u svojoj kući, sve kako ne bi završio na robiji. Ona je ceo slučaj kasnije nazvala „romantičnim“, ali biće da je u pitanju udžbenički primer Stokholmskog sindroma. Na toj istoj robiji nije završio ni Roman Polanski. Ovaj ugledni i izuzetni režiser, tada u 43. godini, silovao je 13-godišnju Samantu DŽejn Gejli u kući DŽeka Nikolsona (koji je tada bio na skijanju). Polanski je prvo drogirao ovu nesrećnu devojčicu, i zatim sa njom imao oralni, vaginalni i analni seks, uprkos tome što mu je neprekidno govorila da prestane sa tim što radi. Nagodio se sa sudom, a zatim i pobegao iz Sjedinjenih Država, bez da je odgulio i jedan dan ćorke zbog ovog zastrašujućeg zločina. Najzad, tu je i slon u zlostavljačkoj radnji – Majkl DŽekson. Kako u nedavnom i četvorosatnom dokumentarcu „Napuštajući Nedođiju“ (2019) svedoče Vejd Robson i DŽejms Sejfčak, „kralj popa“ DŽekson ih je godinama i godinama seksualno zlostavljao na najbrutalniji mogući način. Neka čitaoci sa osetljivijim srcem i moralnim kompasom oproste, ali legendarni Majkl DŽekson je ove i druge dečake svakodnevno podučavao masturbaciji i primoravao na oralni i analni seks. Imali su samo sedam, odnosno deset godina života kada je sve to počelo. Po DŽeksonovom ozloglašenom imanju svuda su strateški bili raspoređeni lubrikanti i gaćice dečaka, a pretio im je zatvorom ukoliko slučajno progovore o svemu što se godinama dešavalo u toj – Nedođiji.
Sad, na jednoj strani su silovanja i seksualna zlostavljanja devojčica, tinejdžerki i dečaka, a na drugoj je otvoreno fizičko nasilje moćnih i uticajnih muškaraca prema ženama. Na primer, DŽona Lenona. Koji je, pijan, redovno tukao svoju prvu ženu Sintiju, kada nije hipijevski drobio o ljubavi i belosvetskom miru. A zbog patološke ljubomore je bio pratio i maltretirao svoju narednu ženu Joko Ono i kada odlazi u toalet. Svoje žene je uredno prebijao i genije džeza, te zloglasni sadomazohista Majls Dejvis. I one su od njega bežale glavom bez obzira i boreći se za goli život. Isto je bilo i sa DŽejmsom Braunom, koji je čak četiri puta bio uhapšen zbog nasilja u porodici. A bio je optuživan i za silovanje, pošto je jednoj nesrećnoj ženi u kombiju pretio sačmarom ukoliko mu ne raširi kolena. Ovo nisu beznačajne i marginalne figure, već prokleti Majls Dejvis, DŽejms Braun i DŽon Lenon, sami utemeljivači modernog džeza, soula i rokenrola. Biće da zlostavljanje ne poznaje žanrovske ili muzičke granice? A možemo se i vratiti do Holivuda. Svoje plavokose glavne glumice (npr. Tipi Hedren iz „Ptica“, 1963.) je seksualno i fizički zlostavljao i 60-godišnji bogotac strave i užasa Alfred Hičkok. Pijani Šon Pen je 1988. godine svoju tadašnju suprugu Madonu bio vezao za stolicu i tukao je satima. Kao što je i između 2014. i 2016. godine DŽoni Dep svoju tadašnju suprugu Ember Herd takođe učestalo maltretirao i tukao, te je zatražila sudsku zaštitu i zabranu prilaska ovom Tadićevom, Vučićevom i Kusturičinom „bardu glumišta“ za umno nedorasle.
Zastanimo na trenutak. Ovo nisu bili tek „banalni“ seksualni „nasrtaji“, već otvorena seksualna zlostavljanja, silovanja i/ili fizička nasilja prema ženama, devojčicama i dečacima. Zbog kojih se kriminalac zaključava u ćeliju, a ključ baca u nepovrat. A „monstrumi“ su bili Elvis, Lenon, Čaplin, Polanski, Hičkok, DŽekson, Dejvis, Braun, Pejdž, Bouvi, Pen i Dep i slični. Pred ovakvim zločinima ovakvih veličina, i iako to zvuči kao podla „A šta su oni radili?“ logika, odnedavno #MeToo prokazane figure poput Kevina Spejsija ili Luisa CK-ja tada deluju kao posve nevine individue, zar ne? A ni kroz istoriju nije bilo pristojnije i finije. Jedan Čarls Dikens je bio napustio svoju ženu i majku svoje desetoro dece, Katarinu Dikens, zbog 18-godišnje glumice, paralelno pokušavajući da tu svoju ženu smesti u ludnicu. Svoje žene i partnerke su bili zlostavljali, premlaćivali i tukli i Hemingvej, i Selindžer, i Bukovski. Baš kao i jedan Karavađo i jedan Pikaso. Uzgred, otvoreni fašisti i rasisti bili su i Ezra Paund, Henri Ford, Koko Šanel, Konrad Lorenc i Martin Hajdeger. Ali to je već tema za drugi put. U čemu je, dakle, poenta ove monstruozne antologije popkulturnog nasilja i seksualnog zlostavljanja žena i devojaka, pa i devojčica i dečaka?
Srpsko društvo se nedavno bilo zgrozilo i zgadilo zbog seksualnog predatorstva izvesnog Milutina Jeličića Jutke iz Brusa. NJegova sekretarica, Marija Lukić, imala je dovoljno hrabrosti, herca i jajnika da ukaže na odurna seksualna maltretiranja koja je preživljavala svakog prokletog dana u svojoj maloj sredini u jednako maloj Srbiji. A i aktivistkinja „Ne da(vi)mo Beograda“ Ksenija Radovanović takođe je grubo i fizički napadnuta pre nedelju dana. Ali, to isto srpsko društvo i njegove preosetljive muške pahuljice i stokholmsko-sindromske žene su se ubrzo bile skandalizovale zato što su, o jeresi, hrabre feministkinje na Osmi mart bile zakačile ljubičastu kecelju sa moćnim i važnim porukama na spomenike Nikoli Tesli, Jovanu Cvijiću, Gojku Stojčeviću (alias patrijarhu Pavlu) i drugima. Dakle, na nos lokalnim popkulturnim herojima i ovdašnjim superzvezdama. Od kojih je, uzgred, prvi bio i aseksualni čudak, eugeničar i protivnik ženskih prava, drugi i albanofobni rasista i velikosrpski nacionalista, a treći i ratnohuškački seksista i poštovalac ratnih zločinaca. S tim u vezi, izvesni Jutka iz Brusa ili pak Kevin Spejsi iz „Američke lepote“ nekako su relativno lake mete. Da bismo zaista razumeli jedno strukturno nasilje i sistematsko zlostavljanje sa kojim se svakodnevno suočavaju naše devojčice, devojke i žene, moramo kritički pogledati i u naše najdraže intelektualne i popkulturne – heroje. U Elvisa, Lenona i DŽeksona, u Dikensa, Selindžera i Bukovskog, u Čaplina, Hičkoka i Polanskog. Isto kao i u Teslu, Cvijića, Pekića i ostale muškarce ovekovečene u kamenu i bronzi, i uopšte u sve one kraljeve popkulture i prateće očeve nacije. Dođavola, Gandi? Simpatični ćelavko umotan u čaršav i sa lenonkama na nosu? Da, i on. I zato taj Osmi mart, zato kecelje na spomenike, zato samo borbeno protiv patrijarhata i muškaraca koji su bili akumulirali društvenu moć i uticaj, (zlo)upotrebljavajući ih u svom seksualnom i biopolitičkom interesu. Zvali se oni „mahatma“ ili „patrijarh“, odnosno Gandi ili – Pavle.
bravo!!!
Svaka čast, momčino!
Bravo!!
Odlican tekst,totalno realan,mada pre 50-60 godina druga su vremena bila,nije bilo interneta ,televizija na pocetku,drugacije se gledalo na zensku zrelost i sexualnost,sto ne opravdava ni u kom slucaju razne muske predatore.Medjutim meni je i zanimljivo kako Srbi shvatise text.Dok god je pisac pljuvao i grdio belosvetske probisvete,sve je bilo o.k.,niko ne rece Gandi nije bio takav,ali cim se dotaknu Srpskih ikona,eto belaja,nema veze sto su i Tesla i Cvijic i Stojcevic upravo i bili takvi,ali,kod Srba, apsolutno nemas pravo da kritikujes,to jest istinu zboris oko nasih najcuvenijih licnosti,a sad koga briga bas za Lenona,Hichkoka,Majkla i ostale (belo)svetske likove ako oni nisu Srbi,jer naravno mi Srbi smo.savrseni,nepogresivi i definitivno nebeski narod… haha
Dosta dobar tekst moram priznati, doduse ovaj deo pred kraj sa Cvijicem i patrijarhom mi se uopste ne svidja. Stavljati u kontekst Jutku iz Brusa i ljude poput patrijarha Pavla i Jovana Cvijica nema veze sa mozgom i ne moze se uzeti u obzir kao razmisljanje jednog normalnog coveka. Prvo procitati koliko su oni doprineli srpskom narodu pa ih posle spominjati zajedno sa ko zna kakvim smecem.
Pozdrav
Da su tvoje dete zlostavljali popovi a vrhovni se pravio da se ništa ne događa, da li bi podržavao patrijarha Pavla? Mizoginoju i podržavanje ratnih zločinaca da ne pominjem.
Kako možeš napisati da je dobar tekst kad si bukvalno promašio poentu čitavog teksta. Upravo se i radi o tome da su takvi ljudi koji se smatraju u nekom narodu gotovo bezgrešnim i svetim – kao što su Gandi, Cvijić, Gojko – nekada i gori od Jutaka i Spejsija. Kada se radi o nasilju isto se moraju tretirati i patrijarh i predsednik opštine, bez obizirka kolikim mističko-svetačkim oreolom bio okružen prvi. To i te kako ima veze s mozgom.
Hahhahah. Odličan vam je članak samo ako mene, moje prijatelje i familiju ne spominjete
Sram vas bilo! S’ kojim pravom ste najpametnije, najumnije i najvoljenije Srbe bacili u odvratni Zverinjak belo svetskih manijaka? Da je Srbija pravna drzava, vec bi vas strpala u zatvor!
Ala boli kad se ruše mitovi i idolopoklonstva..
Baš nezgodno:-D
ovo za Zverinjak mi se baš dopalo, vrlo
Haj za pocetak da ne razumemo strukturno sistemsko nasilje, nego konkretne pojedinacne osobe kojima se u danasnjem vremenu desava nasilje i konkretne pojedinacne nasilnike. Ne moze sve da se apstrahuje, posebno ako postoji istinska zelja da se resi konkretan sadasnji problem za konkretne sadasnje ljude.
Ako jednog Jutku, koji dokazano zloupotrebljava svoju funkciju, ljudi u Brusu nisu u stanju da skinu, i nisu u stanju da shvate da im Jutka ne daje poslove i hleb, nego da su svi oni, mestani Brusa, zapravo Jutkini poslodavci a ne Jutka njihov… Mislim, o cemu dalje da pricamo? I da ga SNS uporno drzi na tom mestu pored svojih 800, 000 registrovanih clanova… To se toliko razvlaci da na kraju i kada da ostavku, ispasce da je to dovoljna kazna a njega ce vec negde premestiti. Nije. A sta njegova zrtva dobije sem stresa, pretnji itd? Posle se cudimo sto su ljudi postali neborbeni…
Tu je i pitanje da li postoji nesto kao apsolutno zlo, ili je ono relativno, shodno vremenu i obicajima kada i gde se desava. Brakovi sa maloletnicama su, recimo, nekad bili norma (ne izuzetak). To, naravno, ne znaci da je to ispravno, ali se taj efekt ne moze prosto zanemariti. Recimo, u vreme hipi pokreta bilo je vrlo uobicajeno za rok zvezde da se upustaju u (i tada ilegalne) odnose sa maloletnicama (i maloletnicima, ponekad.) Tesko da ima nekog velikog imena koje na taj nacin nije ukaljano. Nista to nije opravdano, ali takodje je sigurno da ogromna vecina njih (pa mozda ni Polanski) ne bi ni pomislili da nesto takvo urade danas – kada se na to veoma strogo gleda (kao sto i treba da bude, da se razumemo.)
Inace, odlican tekst, jedan od najboljih koje sam procitao na tu temu (i ne samo na srpsko-hrvatskom). Bravo.
Odredjene fobije i „izmi“ se mogu primetiti i kod Kisjuhasa u njegovim tekstovima, narocito u vezi Srba, e sad, da li je to sve od njegove „druge strane“ ili samo vrh ledenog brega….
Izmedju nas je jedna topla ljudska prica, mahnita samo dok mu ne usadim nase tradicionalne vrednosti, bar tri puta.
Pa malo pre je to bio Hrvat Josip Broz takozvani Tito cuveni borac za ljudska prava i nenasilne revolucije a pogotovo nakon II svetskog rata kada je naredio streljanje preko 30 hiljada srpskih gradjana. Samo nekoliko decenija pre narod ga je proglasio za jednog od najvecih mirotvoraca svih vremena. Pa secate se toga nije to bilo tako davno kada ste ga proglasili za vecnog predsednika Srbije, vojske i partije u sada nepostojecoj propaloj komunistickoj totalitarnoj, diktatorskoj Jugoslaviji.
Koliko god lepo i pametno piše, Kišjuhasu se „potkradu“ ozbiljne greške. U ovakvom tekstu ( o seksualnim zločincima) ne može i ne sme biti pomenut Tesla, pa ni Cvijić i Goko Stojčević.
Ako Kišjuhas raspolaže nekim dokazima za koje niko ne zna, neka ih izloži. Ovako, to izgleda pljuvanje po ljudima koji nisu imali grehova silovanja i sl.
Mogući grehovi (nacionalistički, seksistički ili neki drugi), moraju se posebno dokazivati i obrazlagati, tim pre što su ljudi umrli pa ne mogu da se brane!
Kolumnista je bio u pravu skoro do kraja. Najnoviji dokazi u slucaju Dzonija Deppa kazu da je on bio zrtva, a Amber Heard zlostavljac.
Lokal-preverzija opet maršira u svet… njihov punkerski šarm… njihov moral… mašina za ljubičastu maglu… dok se vlasi ne dosete – odakle im zapravo pare.
Setih se Bilike Klintona i njegovih zloupotreba politicke moci… Zasto se samo uopste ne cudim sto ga je Kisjuhas preskocio… Mozda zato sto mi je vec jako dobro poznat opus Kisjuhasa kao i sta je sustina skoro svih njegovih „kolumni“.
Ha,ha,ha odlicno pitanje, mozda ne spominje americke sataniste jerbo je dobio neku nagradu ili grant od bivseg americkog ambasadora Plota. Ne ujeda se ruka koja te hrani…….
A Klinton?
Ne razumijem odakle izvire iracionalna potreba autora da srpske velikane i svece poput Tesle, Cvijica ili blazenopocivseg partrijarha Pavla spominje u istom kontekstu sa ovom sodomogomoricnom ruljom. Klasican slucaj zloupotrebe slobode govora.
Veliki Dostojevski je rekao „ne mozete zamisliti kakva tuga i srdjba obuzimaju dusu kada veliku ideju, koju odavno postujete kao svetinju, dohvate nevjesti ljudi i izvuku je na ulicu pred glupake kakvi su i sami, i na jedanput je nadjete na trznici starezi, u prljavstini, naopako namjestenu, bez proporcija, bez harmonije – kao igracku kod nerazumnog djeteta, i ne mozete je vise prepoznati….. Ne! “
Upravo takva je danasnja Aleksejeva kolumna : prljava, naopako namestena, bez proporcija, bez harmonije, socijalno-populisticki nategnuta, infantilna…….
Pozdrav iz Australije !
Aman Kišjuhas, šta vam bi?! Kakve veze sa seksualnim silovateljima imaju Tesla, Cvijić i patrijarh Pavle? Kakva vam se zbrka stvorila u glavi?! Uspeli ste jedino da skrenete pažnju sa Jutke, on mu sad dođe kao beznačajni silovatelj među skotovima liste slavnih. Neće da može!!!!!!
A šta to znači „aseksualni čudak“? Zar je aseksualnost nešto nenormalno i amoralno? Zar uz „aseksualni“ mora da stoji „čudak“? Možda i može, ali je to onda homofobija. Od sad ću se potpisivati kao „aseksualna čudakinja“, u znak solidarnosti sa svim aseksualnim čudacima.
Zar i kapetan Vrabac? Sta cemo sad?
Meni je poznato dosta navedenih podataka, mogla su se pomenuti i dva pisma Gandija Hitleru, vrlo pohvalna, iz 1939. ali suština ovog teksta je veoma perfidna a to većina ljudi ne shvata. Mogao se pomenuti i Martin Luter King i sva njegova „nepočinstva“ ali je to Kišjuhas nekako zagonetno izostavio! Mogao je i da navede brojne moćne žene vladarke koje su veoma zloupotrebljavale svoju moć a muškarce koristile kao toalet papir ali i to se ne bi uklapalo u unapred pripremljeni zaključak o borbi protiv patrijarhata i „toksične muškosti“. Šta su radile Katarina Velika, engleska kraljica Elizabeta, Marija Stjuart, Indira Gandi (sa sterilizacijama i takođe eugenikom), Golda Meir, Sirimavo Bandaranaike, Medlin Olbrajt….a bile su u mnogo čemu surovije, opakije i perfidnije od muškaraca. Zaključak i suština teksta je sasvim u saglasnosti sa najekstremnijim krilom Demokratske stranke u SAD, ekstremnim feministkinjama i &. Po sledu takve logike sporni su Očevi osnivači u SAD, sporan je Čerčil, De Gol, Bizmark, Napoleon, Njegoš, Andrić, sporni su kolonijalni pohodi, srpska epska poezija, sporni su naučnici, istraživači, pisci, cela evropska i srpska istorija je nekakva mačistička i rasistička zavera, samo smo pravi mi, progresivni duhovi, humanisti, feministi, kongresvumenke u SAD Alexandra Ocasio Cortez, Ilhan Omar, Sonja Biserko, Ksenija Radovanović…Sve se to mora srušiti i da istorija počne od nas „progresivnih“. Ako se pobedi taj mrski „patrijarhat“ (sa svim svojim manama) na način na koji to snevaju mnogi sumanuti umovi nastaće (i već nastaje) takvo rasulo u društvu da će sve nepravde patrijarhata u odnosu na nastupajući haos izgledati kao zlatno doba, bel epok i rajska bašta. Zaključak je da smo mi imali mnoge monstrume u istoriji ali to što nam dolazi sa ideologijom Kišjuhasa i & biće nesravnjivo monstruoznije od svega ranijeg. Put u pakao popločan dobrim namerama!
Upravo, zaštita žena je samo paravan za postepeno svrgavanje i smenu postojećih elita, a Aleksej je rezervisao mesto u novom poretku, dosta lukavo.
Pominjanje seksualnih predatora i siledžija (90% teksta je o njima) i tri poznate osobe, velikana , slučajno srpskog porekla, koje ni na koji način nisu nikada imale ikakve veze sa takvim zločinima, je udžbenički primer manipulacije, odnosno sugestivnog delovanja. Ako sebe smatra časnom osobom, autor bi trebao da obrazloži zločine Imenom i Prezimenom žrtvi ove (zlo)kobne tj. „ozloglašene“ trojke na isti način kao što je to uradio za ostale zločince u tekstu. Ovako, kad se posle paljevine razgrne pepeo, ostaje samo sumnja u dobre namere autora i možda u njegovu latentnu potrebu da nekako opogani Srbe, i to generalno, u stilu „ako su im ovakvi velikani, kakav li je običan svet?“. A vi koji kažete da je tekst dobar, izdvojte ovu trojicu ljudi, srpskih velikana, pa napišite pored njihovog imena bilo šta ovako ljigavo i pogano, npr. patrijarh Pavle je pedofil, Tesla je siledžija, Cvijić je ubica… I? Ako imalo imate kulture i obraza, zaključićete da je autor ipak izabrao pogrešna imena da se nad njima iživljava. Imamo mi zločinaca podosta, ali ova trojica to nisu. I zato ovaj tekst ovog autora treba kvalifikovati kao „nečasnu rabotu s predumišljajem a sve iz niskih pobuda“.
Ne zove se tekst slučajno „Svi NAŠI monstrumi“, tj. muškarci su monstrumi, koje god boje kože i narodnosti.
Narodnost je ipak OSEĆANJE ,a Srbi RASA koja je nastala u recimo u današnjoj Vinči i broji 7528. u aprilu po kalendaru. Nažalost po Danas i raznorazne eksprte to je več uveliko dokazano a i prihvaćeno u civilizaciji. Ali SS Sendvič divizija koja trenutno vlada Jin-Janom odnosno vlasto-opozicijom još uvek promoviše te izraze: ,,naše“ ; ,,građanin“ ; ,,prava“ ; ,,demokratija“ ; ,,mišljenje“; ,,razgraničenje“ ; ,,pomirenje“ itd.
Klasičan primer kad neko je „nabildan“ informacijama ali „nepotentan“ da da mudar zaključak.
WOW. Duboko priznanje autoru za kolicinu ulozenog truda. Svetski, a nase. Tekst koji ostavlja bez teksta. Koliko smo u stanju da idealizujemo nase „idole“, tako da sve njihove mane oprastamo.
a gde ste pronasli sve ove podatke iz kojih izvora?
Елоквентно, писмено и – плитко, као и увек. Овај пут и безобразно и безобзирно кад је реч о Патријарху.
Елоквентно, писмено и – плитко, као и увек. Овај пут и безобразно и безобзирно кад је реч о Патријарху.
Само недовољно дубоки и мислећи људи који ни себе не могу да контролишу (што је јасно из начина како говоре о другима) мисле да је то нешто много паметно кад се бацају црним блатом на људе којих нису достојни ни у чему. Плиткост идеолошке памети.
Хвала Вам што сте ми коментар објавили после шест покушаја.
Odličan tekst ! Svaka je na mestu i navodi na preispitivanje…bolno je doduše za neke kada treba menjati/korigovati stavove o nekome ili nečemu, makar bio Mahatma ili Patrijarh, ali je i to bolje za lični razvoj, nego slepo verovati u „apsolutne“ istine ili predstave, i agresivno napadati neistomišljenike
Svaka Vam čast. Najzad malo“Popu- pop, bobu-bob. Pa da pogledamo omiljenima i sebi u dušu
Svetske pop zvesde i film makeri me ovde ne zanimaju, ali pisati na taj način o Tesli,Cvijiću ili patrijarhu Pavlu je ne samo lažna priča nego ,i pre svega, odsustvo svakog moralnog kriterijuma i proizvod jednog nadobudnog uma koji nema odnos prema bilo kojoj ljudskoj i istorijskoj vrednosti. Nikakvo čudo za pojedinca jer takvih ima. Ali jeste čudo za list koji sebe vidi u prosvetiteljskom, analitičkom i istinoljubačkom ruhu….biće da je ovaj svet otišao k vragu….
Glup tekst.