Logično, nakon aviona i kafane, sledeći ambijent za snimanje predizbornog spota svakako je skupštinska biblioteka.

„Dobar dan, gospođa Nado. Kao što vidite držim svoju reč i vraćam Đuliće“.

Bibliotekarka je na ivici da se skljoka na patos jer je pred njom glavom i cvikerima mali (odnosno veliki) Alek.

„Mali Alek“, veli gospođa Nada koja odmah prepoznaje čoveka – što i nije preterano teško s obzirom na njegovo višegodišnje, nonstopično, pojavljivanje na malom ekranu TV prijemnika.

Zatim, u deliću sekunde, blago odmotava film. Osamdeset druga je godina dvadesetog veka i dvanaestogodišnji Alek poskakujući ulazi u skupštinsku biblioteku sa lilihipom u ruci. Gospođa Nada, koja u to vreme još uvek ima titulu gospođice, zainteresovano posmatra tog tršavog dečačića koji će neku godinu kasnije zasnovati stalni radni odnos u Narodnoj skupštini.

„Kako ti mogu pomoći, dečače?“

„Hteo bih neku knjigu al’ za stariji uzrast. Uzgred, zovem se Alek“.

Bibliotekarka razmisli trenutak-dva a onda reče: „Pa dobro mali Aleče, možeš recimo pozajmiti Zlatno tele – Iljfa i Petrova“.

Mali Alek odmahnu glavom: „Imate li Majn Kampf? Ili nešto od Josifa Visarionoviča DŽugašvilija?“

Nada pozelene, zakoluta očima, a zatim autoritativno uputi malog Aleka u ćošak.

Ne, nije se u tom trenutku u njegovoj tršavoj glavici rodila osvetnička zamisao da će, kada jednom izađe iz ćoška biblioteke, pozajmiti Čika Jovine Đuliće i zadržati ih kod sebe čitavih 35 godina. Samo je pomislio kako će pozajmiti Čika Jovine Đuliće i kako će ih brže-bolje vratiti.

„Vidim da ti je trebalo 35 godina“, progovara najzad ovovremena Nada, a mali joj Alek (koji je u međuvremenu postao veći), skrušeno odgovora: „Da, u međuvremenu sam bio pomalo zauzet“.

Dakle, nije mali Alek u predizbornom spotu za predsednika Srbije obznanio javnosti da predstavlja čoveka koji drži časnu pionirsku reč da će nakon samo 35 godina vratiti knjigu biblioteci. Sasvim suprotno, mali Alek je u predizbornom spotu obznanio javnosti da je izuzetno nemaran i neodgovoran čovek kome čitavih 35 godina nije palo na pamet da vrati knjigu u biblioteku. U stvari, mali Alek je u međuvremenu bio malčice zauzet i nije imao vremena da se bavi glupostima poput vraćanja knjige biblioteci – kao što sada, u predizbornom periodu, takođe nema vremena za glupave televizijske duele sa ostalim predsedničkim kandidatima. A opet, gle čuda, mali Alek ipak nalazi vremena da na Peconijevoj televiziji, oči u oči s „britkom“ novinarskom sabljom – Marićem, razglaba o braći i sestrama Nemanje, Stefana, Uroša, Milutina i Dušana.

Iznebuha, gospođa Nada postavlja ključno pitanje: „Dobro, Aleksandre, zašto se kandiduješ za predsednika kada kao premijer uspešno radiš?“

Naravno da odgovor malog Aleka nije – ZATO ŠTO NE DRŽIM REČ da se neću kandidovati i ZATO ŠTO ĆU I DALJE, preko buduće premijerke Brnabić, PROTIVUSTAVNO RUKOVODITI RADOM VLADE.

Zapravo, mali Alek odgovara sasvim drugačije. Kaže: „Jer držim svoju (časnu pionirsku) reč!“ (Da ću marljivo učiti i raditi, spasiti zemlju od finansijske propasti, poštovati MMF i ostale, vratiti Srbiju na pravi put i biti veran i odan drug neodgovornim partijskim poltronima). Dakle, mali Alek usred sveobuhvatnih reformi napušta kormilo vlade, koja prema Ustavu utvrđuje i vodi politiku, kako bi se upustio u borbu za (prema Ustavu), manje bitnu poziciju predsednika države!!! (Racionalno, nema zbora).

Pritom, mali Alek ne propušta priliku da prenaglasi kako NEĆE DOZVOLITI članovima starog DOS-a da UNIŠTE sve što je vlada postigla u prethodnom periodu! (Da li je to u nadležnosti predsednika SVIH građana?)

I na koji način? Jel’ tako što će ustvrditi da strane sile haosa i mraka potplaćuju ovdašnje građane da glasaju za one koji žele Ukrajinu u Srbiji. No, ne brinite. Mali Alek je odavno kazao da se neće baviti prljavim kampanjama – kao što je obećao da se neće kandidovati za predsednika države.

Ali onda ga Nada – taj remetilački faktor imun na manipulaciju, ponovo šalje u ćošak. I tu se naš mali Alek odvažno protivi Nadi – sam samcijat.

„Zovu vas ajkula? Tako sam i mislio“, kaže naposletku uz karakteristični osmejak – koji mu se omakne svaki put kada ga retki novinar pritera u ćošak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari