
Na adresu golf kompleksa i boravišta u Palm Biču, njegovoj budućoj tvrđavi, ne samo omiljenom odmaralištu, nagoveštava se da će stizati istražni i sudski pozivi, zakucaće na vrata poverioci i poreznici, pratiće ga sumnjičenje rođaka za porodičnu prevaru, čak (moguće) i obnovljeni procesi po optužbi za uznemiravanje i silovanje, ne isključuju i ozbiljni politički proroci.
Sem naknadnog impičment raspeća u Senatu, naziru se i mnoga druga.
Bi-Bi-Si prenosi uverenje upućenih u pravničke veštine i običaje: „Gubitak predsedničkih privilegija znači da će se Tramp vrlo brzo naći na meti advokata i tužilaca i neće više moći da uživa prethodnu zaštitu, ni on, a ni kompanije iz njegove razgranate poslovne imperije.“
Moć se silaskom sa trona lako kopni. „Kad se napusti Ovalna kancelarija, atmosfera se menja“, nagoveštavajući buru kaže bivši tužilac iz Njujorka Daniel Alonso, i stvarnost postaje drugačija.
Poznavaoci pominju da nije američki običaj da se predsednik, dok je na dužnosti optužuje za federalna krivična dela.
Gardijan nazire poteze u brzopoteznoj partiji: Tramp se suočava sa dve istrage suda države Njujork u kojima se utvrđuje da li je „odveo poreske vlasti na pogrešan put, kao i banke i poslovne partnere, a – takođe – tuže ga i dve žene za seksualne prestupe“.
Detaljniji istraživači nalaze da su u višestrukim iskušenjima (opadanje prihoda i posledice kovida, nisu i sva), kao težak „kamen oko vrata “ Donaldu Trampu krediti njegovih kompanija – neki uz hipoteke na ličnu imovinu – koji premašuju milijardu dolara.
Više od polovine (oko 600 miliona) tog duga dolazi na naplatu u sledeće četiri godine.
Osiguravajući se od budućih neprijatnih iznenađenja, jedan od najizdašnijih u kreditima Trampovom poslovnom sistemu, Nemačka banka odstranila je biznismena Donalda sa liste klijenata, dok je još bio predsednik SAD.
Američki poreznici imaju svoja iskustva.
Zanimljivo je saznanje, koje je prikupio Njujork tajms: da je Tramp u godini prve izborne kampanje (2016) i početka mandata predsednika, po podnetoj prijavi, platio federalni porez – 750 dolara!
U osamnaest drugih godina – navodi list – uživao je poštedu, pozivajući se na „velike gubitke u poslovanju“.
Kad je jednom konačno za „duži rok“ uplatio 95 miliona dolara federalnog poreza, 73 miliona je povratio priznavanjem troškova, o čemu je proces naknadne provere nedovršen.
Saznalo se da je Tramp – recimo – kao osnovu za umanjenje naveo stavku od sedamdeset hiljada dolara utrošenih na šišanje i doterivanje frizure, kao neophodnu pripremu za učešće u televizijskim emisijama.
Najbrojnije provere se vode ili pokreću oko poslova sa nekretninama i građevinskim investicijama, gde su ulozi visoki, koliko i pravni lavirint kroz koji ovi postupci prolaze.
U raspetljavanju tog klupka je i utvrđivanje da li je – kako ustavne odredbe nalažu – visoki državni zvaničnik, pa i predsednik, u svim prilikama imao saglasnost Kongresa da „prihvati poslovnu pomoć strane države u pribavljanju sopstvene koristi“.
U detaljnom predviđanju šta sve pored propuštanja kroz političko, poslovno i finansijsko čistilište može da snađe običnog građanina Donalda Trampa, Bi-Bi-Si navodi i neka, ne baš prikladna i očekivana, mada i ranije nagoveštena.
Meri Tramp, ćerka Donaldovog starijeg brata Freda – koji je umro 1981. u četrdeset drugoj godini – objavila je memoarsku knjigu u kojoj optužuje strica (i druge bliske rođake) za prevaru, ali je podnela i tužbu, koja počinje tvrdnjom da „lopovluk nije samo način porodičnog poslovanja, nego i način života. Familiju predstavlja kao skupinu „opsednutu novcem i udarcima s leđa“.
Kad joj je otac preminuo, Meri je imala šesnaest godina, pa su je stric Donald i drugi „u okviru brige i staranja za njene interese“ svojim veštinama lišili nasleđa, višemilionskog dela koji je trebalo da joj pripadne.
Sada zahteva pravdu i najmanje pet stotina hiljada dolara, kao naknadno ispravljanje nepravde.
Kad se knjiga pojavila Donald Tramp je tvrdio da je „puna neistina i netačnosti“, ali se tek očekuje njegovo izjašnjavanje u procesu pred njujorškim sudom.
Sabirajući moguće „tamne oblake“, dnevnik USA Today, još uoči Trampavog odlaska iz Bele kuće ukazuje na predsednikove „večne osobine sudskog izazivača, a tako će biti i kad se vrati privatnom životu“.
„Nešto od onoga što ga čeka može da uprlja porodični ugled, nešto može da utiče na njegove poslove, a nešto i da nanese štetu njegovoj ličnosti, pošto ostaje bez predsedničkog štita“, zaključuje istraživač.
Ako su Trampovi privatni problemi glavni problemi koje novinar vidi u Americi, onda u redu.
Ono najvece sto je uradio za vreme svog mandata je razotkrivanje kako funkcionise korumpirani sistem koji namesta izbore po volji elite i isterao na cistinu lazne republikance koji su ga saplitali od prvog dana.
Za Trampa je stvarno glasalo 75 miliona Amerikanaca, onih izmedju dve obale. Za dementnog Joa nije glasalo ni 65 miliona ali dodato je na to jos 17 miliona glasova da sigurno dobije izbore kako su lazne ankete i predvidjale. Bar mi u Srbiji znamo kako se pobedjuje na izborima. Kako su instalirali demokratiju kod nas i u mnogim drugim drzavama tako su je, sada se vidi, instalirali i u svojoj zemlji.
Ipak eliti je kost u grlu Tramp i 75 miliona onih koje on zastupa a koliko su nervozni govori cinjenica da se diglo na zadnje noge i kuso i repato i rogato da ga izgna iz politike i vuce po sudovima.
Sada se jasno vidi ko je ko i ko je gde na politickoj sceni Amerike i da je ona jasno podeljena i da ce se voditi borba na zivot i smrt izmedju onih koji su za zivot i onih koji su za smrt.
Ja se ne nadam ja znam da mora da pobedi zivot. Go patriots, go DJT.
Kako je lepo siriti lazne vesti, poput vaseg idola Trampa. Lepu parolu imate: „Ja se ne nadam ja znam da mora da pobedi zivot. Go patriots, go DJT.“ Vi koji mlatite puskama, i pretite svima koji nisu beli supremisti. Kakav to „zivot“ vi obecavate? A kakvu to smrt prizivate? I po cemu ste vi veci patriota od bilo kog drugog coveka koji voli SVE ljude i zeli dobro svojoj zemlji?
Bravo
Dobar tekst!
Nastavlja se progon Predsednika Trampa – tako će sve ovo videti njegovi glasači. Istina je sve ovo, ali oni to neće videti. Dalja osveta demokrata i Duboke države će samo deliti zemlju. Mada, šta nas briga
Nikada nisam uspeo da shvatim žestinu kojom neki ljudi kod nas brane Trampa. Kažu: “Nije nas bombardovao.“ Baš dobro, nisu to činili ni Hari Truman, ni Dvajt Ajzenhauer, ni Karter, ni Nikson, a mogao bih da nabrajam i dalje. Moj je stav: baš me za njega briga, kao i za ostale koje sam pominjao, kao i za ovoga što je sada izabran. Neka samo naša zemlja reši svoje probleme i napreduje.
To je ona iščašena i izopačena „logika“ da onaj koji mi (još) nije učinio ništa loše, on je obavezno dobar čovek i moj „prijatelj“ kome treba da budem zahvalan.
Na primer, lokalnom mafijaškom bosu i narkodileru iz moje ulice zbog činjenice (još) nije poslao svoje batinaše na mene ili (još) nije pucao na mene. Iz toga ja treba da nepobitno zaključim da je on neki mnogo dobar čovek koga, zbog toga ja moram obavezno da ga podržim s obe ruke.
Tako mnogi kao argument za svoje rusofilstvo navode „zato što Rusi nas nisu nikad bombardovali“ što je nepobitan dokaz da su oni naši „prijatelji“.
Tačno je da nas Rusi nisu nikad bomardovali, ali koliko je to razlog da ih smatramo „prijateljima“?
Jer koliko ja znam, nisu nas nikad bombardovali ni Peruanci, Indonežani ili Mongoli, pa uprkos tome, nisam nikad čuo da neko u Srbiji priča da su nam Peruanci/Indonežani/Mongoli „vekovni prijatelji“. Zašto, ako je „nebombardovanje“ nama tako pouzdan dokaz o nekakvom „prijateljstvu“?!
Nekome se logika baš d-molirala.
Frazu “nisu nas bombardovali“ shvataš bukvalno. Treba je tumačiti “Ameri su nas bombardovali“ a to je siguran dokaz da nam nisu prijatelji. Uvacivanje Peruanaca/Indonežana/Mongolaca nema smisla jer se pomenuta fraza koristi isključivo u odmeravanju odnosa Rusije i Amerike prema Srbiji.
Obicna kompilacija vec objavljenog i poznatog i pre nego sto je Tramp postao predsednik.Sve ovo lici na propagandu nase vlasti koja i posle 8 godina iznova ponavlja cinjenice vezane za privatizaciju,otpustanje petsto hiljada raradnika,Djilasove kradje 600000 evra i slicno.Dakle,ista propaganda od onih koji naizgled imaju razlicite ideologije.
Slažem se. U zavisnosti od toga koliko će Tramp biti umešan u politička dešavanja, zavisi koliko će biti satanizovan od strane medija. Sloboda medija postoji samo na papiru, jer su svi veliki mediji pod kontrolom, samo što u zemljama sa dugotrajnom demokratskom tradicijom to nije tako očigledno kao u Srbiji. Kod nas je taboidizacija doživela vrhunac, ali ni zapadni, pogotovo britanski i američki mediji ne zaostaju mnogo. Dok je Đilas bio gradonačelnik i predsedik DS-a bio je pod žestokim udarom režimskih medija, ali kada se povukao iz politike medijska kampanja je odjednom stala. A onda kada sa politički ponovo aktivirao režimskim mediji su nastavili tamo gde su par godina ranije stali. Isti slučaj sa Sašom Janković, koji je napadan, jer je bio pretnja režimu, a kada se povukao iz politike ni pomena. A ukoliko Tramp pokuša da se opet kandiduje za predsedika medijska kampanja će biti još žešća, sigurno će se javiti još neki nezadovoljan rođak ili starleta. Ne verujem da će doći do nekih sudskih procesa, jer bi to izazvalo još veću netrpeljivost i nestabilnost u izuzetno podeljenom američkom društvu.