Severnokorejski treći Kim, koji posle dede i oca gospodari zemljom zaklonjenom od očiju sveta, nije viđen od početka septembra, a onda se posle skoro četrdeset dana pojavio na fotografijama, u šetnji po novom naselju za naučnike.

Brojni foto-kadrovi u domaćim novinama su u uobičajenom aranžmanu, nasmejani lider, okružen generalima i političkim zvaničnicima. Foto-prizor je više politička nego zdravstvena slika: poručuje da je Kim i dalje centar svekolike moći.

Nagađanja o sudbini vladara Severne Koreje trajala su danima. Zvanično je poručeno da se Kim Džong Un (31) oporavlja, mada nije rečeno od čega. Propustio je proslavu 69-godišnjice Radničke partije, dosad nezamislivu bez prisustva vođe. Poslao je, prema izveštaju agencije, buket cveća. Strani analitičari lutali su između „neobjavljenog političkog prevrata“ i lošeg zdravlja, recimo bolesti gihta i oslabelih kolena. Bi-Bi-Si kao redak pouzdani nagoveštaj u rešavanju skrivalice, smirenije je uputio na izjavu nemačkog lekara, koji je posle susreta sa Kimom – govorio o medicinskoj, a ne političkoj dijagnozi: „izraženim problema endokrinog sistema i unutrašnjih organa“. Pored toga tekla su traganja za „mirisom“ porodičnog državnog udara na čelu sa rođenom sestrom – ne i braćom, od kojih „jedan živi u egzilu, a drugi ne pokazuje dovoljno muškosti“ – ili pobune okoštalog režimskog establišmenta, civilnog i vojnog, možda čak i nezadovoljnika „gubljenjem diplomatske igre, umesto naplate ekonomskih dividendi“. Spletu je dodavano da i Kini, kao najboljem regionalnom savezniku, „povećano smeta Kimova ratobornost“. Najpažljiviji posmatrač „preko granice“, Južna Koreja, nije se dvoumila: „po svemu sudeći Kim ostaje u sedlu“.

Pre nego što je pre nepune tri godine nasledio vlast Kim Džong Un je bio malo poznat lik: strani istraživači nisu bili sigurni ni u tačan izgovor njegovog imena, a jedna japanska TV objavila je fotografiju lokalnog građevinskog radnika, uverena da je to Kimova slika. Prva zvanična fotografija se pojavila u jesen 2010, dok Kim nije imao nikakvu funkciju; tada je prikazan na partijskoj konferenciji u prvom redu, dve stolice udaljen od oca. Sve se, naravno, promenilo kad je decembra 2011. umro Kim Džong Il. Sledeći Kim je – po medijskim opisima – brzo postao najčešće viđan lik Severne Koreje, u šetnji sa suprugom, na konju, sa vojnicima i radnim ljudima i posebno sa američkim košarkašem Denisom Rodmanom. Profesorka sa Kolumbija univerziteta Su Mi Teri „proročki“ je rekla kako „ne vidi ništa neobično u trenutnom nestanku“, pošto se – skoro kao neka vrsta porodične navike – to događalo i sa Kim Džong Ilom. Iz često nedokučive zemlje se vremenom ipak saznalo da se Kim Džong Un školovao u Švajcarskoj, a kod kuće je kasnije završio studije fizike i vojnih veština. Reporter američke medijske organizacije Blumberg napominje „kako malo mislimo da znamo o Severnoj Koreji, a i to često pogrešno“, i pišući o životnim prilikama opisuje udaljeni svet Severne Koreje:

„Treba da shvatimo da njena ekonomija, ma koliko da je oskudna, nije blizu sloma. U stvari, posle razdoblja strašnog opadanja krajem devedesetih godina prošlog veka – kad je državna industrija propala, a glad usmrtila (računa se ) 600.000 građana – privredni skok je spor, ali uporno napreduje. Pjongjang je pre pola veka prestao da objavljuje statističke podatke, pa je preciznost nemoguća. Prema nalazima centralne banke iz Južne Koreje, prosečni rast bruto nacionalnog proizvoda na Severu je 1,3 procenta. Neki znalci veruju da je i nešto viši. Brojka je skromnija nego u gotovo čitavoj istočnoj Aziji, ali upućuje da je Severna Koreja živahnija nego što se misli. Svet jedva da je primetio da su prvi put, posle skoro tri decenije, seljaci uspeli da proizvedu dovoljno hrane, dovoljne za osnovne potrebe stanovništva. Uprkos prolećnoj suši, nagoveštaji su da je i ovogodišnja žetva dobra. Teške godine većina ljudi je preživela stvarajući crno tržište sive ekonomije. Nisu imali drugog izbora. Većinom, ova mala privreda je počela skromno, pored ostalog otvaranjem tajnih restorana ili krađom opreme iz fabrika. Neki pripadnici ovako nastajuće klase su postali relativno bogati. Kao i u Kini, seljacima je sada dozvoljeno da porodicu prijave kao radnike na svom posedu i da trećinu onog što proizvedu zadrže za sebe. (ostatak još ide državi).“

Kim se vratio sa štapom u ruci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari