„Krajem iduće godine planiramo početak gradnje šoping mola Delta planet na Autokomandi u Beogradu, koji će sa površinom od oko 200.000 kvadratnih metara nadmašiti veličinu dosadašnjih tržnih centara u Srbiji“, kaže mlada i lepa Jelena Krstović, predsednica za korporativne komunikacije, u prošlonedeljnom broju lista Politika. Pored višestruko zanimljivog intervjua sa njom, tu je i fotografija Miroslava Miškovića koji degustira jabuku iz zasada u Čelarevu. Baš je zagrizao jabuku, drži je u levoj ruci, i puna su mu usta jabuke.


Znam da se o Delti na Autokomandi dugo govorilo i da su stručnjaci, urbanisti i arhitekte, raspravljali o svrsishodnosti tog objekta, koji je postao subjektom, kao što znam da je predviđanje njegove izgradnje uticalo na planiranje saobraćaja, mostova, okretnica i celokupne uzurpacije, ne samo toga kraja, jer kako Duško Radović reče, „kada otvoriš vrata na Kalemegdanu, zalupio si prozor na Vračaru“.

O neizvesnoj budućnosti čitave „regije“ i infrastrukture slušala sam i u dve prekrasne cvećarske radnje na Autokomandi. Njihove vlasnice i radnice, prodavačice cveća, umele su da pitaju da li je tako šta moguće. I izgledalo je nemoguće. Međutim, iz Politike vidim da nije. Nije nemoguće. Delta planet na Autokomandi, u gradu i u zemlji sa tako bednim i praznim aerodromom.

Gotovo je perverzna ta količina međunarodnih naslova pre i posle devetog decembra. Što je veća razdaljina od Zapada, to je veće naslovljavanje svega, svakoga i svačega „internacionalnim“ jezikom. Što je više bitke za suverenitet i identitet, to je više markiranih stvari, čarapa i gaća, odeće i obuće, svih mogućih „stranih“ gedžeta. Zakrčio je narod ulaz u Ušće, nije krenuo na Kosovo.

Govorilo se i govori o referendumima za ili protiv EU, za ili protiv Ustavne preambule o Kosovu. Međutim, mislim da je neophodan referendum o izgradnji Delta planeta na Autokomandi, da građani treba da se izjasne „po tom pitanju“. Jer teško je razumeti, bez obzira na ono „po zakonu“, ko to ima mandat da zemlju ne preda u nasleđe novim generacijama u relativno nasleđenom stanju, ili, ko ima pravo da odluči da ono šta smo nasledili, bude do te mere uzurpirano. U smislu javne površine, parka, žive sile, stanovništva i svega pripadajućeg. Čini mi se da je u tome smisao bitke „za granice“ i za „teritoriju“. Teško da možete nešto do te mere iznutra varvarizovati, a očuvati „teritoriju“, ili toliko toga prodati, a da ne budete kupljeni.

Istovremeno, Jelena Krstović najavljuje: „Prioritet naše kompanije Delta agrar je dalji zasad jabuke na imanju Podunavlje u Čelarevu. Ovaj jabučnjak trenutno se prostire na površini od 300 hektara, pokriven je protivgradnom mrežom i navodnjavanjem kap po kap, a uz sam zasad podignuta je ULO hladnjača sa niskim nivoom kiseonika za smeštaj ubranog voća“.

„Trenutno se prostire“. Tako da se možemo nadati da će jednom čitava zemlja dobiti protivgradnu mrežu i da će svuda biti podignute ULO hladnjače. I da ćemo svi „degustirati“ jabuke. I svi ćemo živeti u Delta planetu, gde će biti vodoskoka i potoka, u mermeru zasađenog bilja i cveća, još da doživimo, „daj bože“, da „otac nacije“ otvori i ovaj šoping mol. Spomenik svih naših spomenika, muzej svih naših muzeja i mauzolej svih naših mauzoleja.

Imate li predstavu koliko je to 200.000 metara? To vam je u realnosti četrdesetak fudbalskih igrališta, dve stotine hiljada kvadratnih metara kupoprodajnog prostora u zemlji bez proizvodnje i bez fudbala. Na Autokomandi. Ako sam dobro sračunala to je „teritorija“, autonomna, to je „SAO Delta planet“.

I to je rezultat svih naših SAO teritorija. Do sada ili do nekada, SAO teritorije su „institucionalizirane“ na osnovu „prava naroda na samoopredeljenje“. Zašto se ne bismo samoopredelili hoćemo li, ili nećemo da živimo u „državi“ Delta planet.

„Oj, Srbijo među šljivama“. I među jabukama. I srećna vam Nova, 2012. godina!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari