Sve ima svoje: kako sam se, pomalo, trenerski aktivirao, počele su noćne more i ružni snovi, fleševi i slično. Tako, sanjam pre neku noć, u duginim bojama, kao, igra se košarkaška Superliga Srbije (da li je tu „super“ što se uopšte igra, ili kvalitet?), a pet timova iz NLB regiona izginuše za tri mesta za sezonu 2010/11. Svi se nekako pojačali i znanjem ujednačili, na terenu više ragbi nego basket, ne možeš ni „tač-daun“ da postigneš, a kamoli koš.

Nijedan meč se ne završava posve regularno, instruisani „navijači“ divljaju, po običaju. Novine pune skandala i optužbi, izmišljenih uglavnom. Sudije su pod posebnim pritiskom, dele pravdu u hokejaškoj opremi, svi redom im prete, a poneku gadost i ostvare. Voze ih i tumbaju sa 140 na sat u gepeku džipova, polivaju im kola kiselinom, ponekog pedagoški malo izlupaju po zadnjici i još svašta nešto. Policija, barem prema saopštenju, odlučna da… Tu se, srećom, naglo budim, znojav kao da sam igrao basket u život protiv Šekila lično. Laknulo mi kad sam dokonao da je sve idilično kao nekad, sa osmehom, da sam samo sanjao nadrealno, da cveta retko viđena a još manje opevana ljubav među klubovima, odnosno ljudima koji ih vode…

A, da brojne slave i praznici ne prođu monotono, samo u krkanluku i piću, postarala se Crvena zvezda. Posle poraza od Budućnosti na svom bunjištu, sporazumno je raskinut ugovor sa trenerom Acom Petrovićem, koji tako nije dočekao ni sto dana u klubu za koji navija. Nalazim da je vreme da se koja reč više izusti o zanimljivom projektu „evropske Zvezde“, koji traje od 2001. godine, iako svesno rizikujem da me crveno-beli optuže da sam pristalica Partizana, našta će simpatizeri crno-belih da se krste i kidaju od smeha. Kao prvo, to, mislim projekat, ostao je samo na požutelom papiru, a do početka dugoročnih radova nije ni došlo. Bilo je kamenja i kamenja, ali nigde temeljca. Doduše, presecale su se vrpce i ispijao šampanjac … Treneri se menjaju često, kao poslovna pratnja (… Nikolić, Sagadin, Trifunović, Šakota, Karadžić, Pešić, Petrović…), igrači značajno češće. Bivši takmičari tuže klub, drsko traže „svoje pare“, odvoze koševe sa Kalemegdana, a sadašnji podnose (iako se kunu u boje kluba) zahtev za raskid ugovora, među njima i kapiten. Oni veruju klubu, ali za svaki slučaj, čisto neke kinte radi… Nema predsednika, ili barem niko javno nije priznao da je to baš on, ali ima buljuk vidovitih dušebrižnika, sumnjivih savetnika i babica za kilavu decu. Preplanuli menadžeri rade šta hoće, ali samo u Crvenoj zvezdi, ne i nekim drugim klubovima. Može im se. Što je najgore, sve se odvija javno, po medijima, sav glibav veš iznet je, neopran, u javnost umesto u mašinu za pranje. Sad, čujem, opet valja Aleksandar Trifunović, pa je postavljen za Petrovićevog naslednika. A nije tako davno bilo kada mu je, telefonski, normalno, saopšteno da može u Grčkoj da ostane do mile volje, da produži letovanje sa porodicom, pa čak i jesenovanje, pošto postignuti dogovor o nastavku saradnje „puj pike više ne važi“. Pozdravljam Trifino imenovanje za trenera seniora, jer znam da je i stručan i karakteran. Želim mu puno sreće, ali ga molim da izbegne „tri livade, da ide prečicom, kroz papriku“…

Za to vreme crno-bele komšije, jašta, isto imaju problema svih vrsta, posebno finansijskih, ali ćute i rade, zatvoreni u svoja četiri zida i sistem koji su izmaštali. Ništa ne projektuju, odavno su u fazi gradnje, a trenutno, doduše bez uredne dozvole nadležnih, podižu deveti sprat na soliteru, koji je započet kao jednospratnica… Prošle nedelje okončali su crno-beli sa svim bodovima dvomeč sa nekada ljutim rivalom, FMP-om iz Železnika. Samo prvi meč, atmosferom i vidljivim kvalitetom podsetio je na brojne okršaje ovih klubova. Ujedno, mislim da je to bila i jedna od najboljih utakmica prvog dela NLB nadmetanja…

Kragujevački Radnički je, boreći se sa siromaštvom svih vrsta, po drugi put savladao odlični tim Hemofarma, kome – osim trofeja – zaista ništa ne nedostaje. Toplo je i čisto u vršačkoj hali, uvek se kvalitetno mezetilo i nazdravljalo u tom kraju, narod je gostoprimljiv i pitom, parica ima i biće da su redovne, pošto se niko čujno ne oglašava o suprotnom. Miroslav Nikolić stvarno preteruje, počinje šeretski da šenluči po Jadranu, njegovi „goli i bosi“ momci igraju iznad svojih objektivnih mogućnosti. No, vršačku bajku ipak ne treba prekidati jer – očigledno da su svi jako zadovoljni i smireni, čim se niko ne uzbuđuje. Ili upotrebljavaju najnovije lekove i terapiju za dobro raspoloženje, takozvane „pilule za lilule“…

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari