Zavodljivost reklama 1Foto: Predrag Mitić

Čega i kakvog ima u izlogu, nema u radnji! Znam, iako se nevoljko priznaje, to je jedan od postulata svake reklame. Ona mora da ulepša ono što propagira.

Problem je, pak, u tome što se u poslednje vreme brišu bezmalo sve granice u preterivanju, uprkos zakonu i moralu. A to se, čini se, uvrežilo kao „norma“ i za oblasti privrede, društva, marketinga, posebno politike koja i sama sobom, takođe postaje marketing.

Jedan prijatelj, jak biznismen na početku svog (zamislite, poštenog!) posla imao je sreću da postane prodavac i zastupnik za čitav prostor „iza gvozdene zavese“ jednog neverovatnog proizvoda, uz veoma unosne rezultate.

Kakvima ni sad oprezni ne veruju: dvokomponentni premaz koji se „molerski“ nanosi na površine i ojača ih (neću reći koje, ali vitalno važne za energetiku). U uprošćenoj reklami za to „čudo“ govorilo se: pukne ti npr. blok motora od mraza bez antifriza, samo premažeš i nastaviš da voziš! Posle mnogo godina, pitao sam druga koliko je baš taj deo reklame bio istinit. Iskreno, 60 do 70 odsto, reče.

Često ovde grdim blesavost reklama koja se klijentima skupo naplaćuje. Sad, dopunimo gornju priču nečim njoj nalik: šta ćemo sa reklamama koje ne preteruju sa hvalisanjem proizvoda, nego se u osnovi, u „genijalnoj“ ideji, štosu koji treba da privuče pažnju koriste netačnim podacima ili varljivim zamkama?

Video sam nedavno jednu čiji je polazni „gvint“ pitanje: možete li biti u inostranstvu a da ne maknete iz Srbije. Pa se pominje selo Nevade, kao da ste otišli u SAD u Nevadu, još jedno… ne sećam se koje. I na kraju, kao ako hoćete u San Marino, na brzinu vam proleti slika table sa natpisom Samarinovac (kako se selo kod Negotina i zove), ali glas sa reklame laže SaNmarinovac.

Pojavila se i ona nežna što kaže kako se „svake godine u Srbiji rodi 60.000 budućih mama“. Na društvenim mrežama, a i ja sam naseo protumačeno je da hoće da se kaže kako se svake godine rodi toliko – devojčica. A zapravo, toliki je približno zbir SVIH beba, sa sve muškarčićima – budućim tatama!

Na osnovu te zabune mnogo se demografsko-natalitetskih pitanja javilo: hoće li svi ove godine novorođeni doživeti da OVDE dočekaju godine kad se postaje mama ili tata, šta ćemo sa onima koji imaju problem sa začećem, ili se protive rađanju, „pravljenju dece“, LGBT-ovcima… Konačno – da li su prva vizija budućnosti i životnih ciljeva ženskadije da budu – mame.

Posle mi je objašnjeno da je ovde bazična jedna zavodljiva stilska figura – kad se žena porodi, ONA je rođena kao mama.

OK, ali previše je stilska, gotovo manipulativna ta „figura“. Pa nas i to vraća na osnovno – odgovornost za izrečeno u bilo kojoj vrsti javnog govora – od reklame i sve većeg broja neodgovornih emisija – do političkog govora.

Sve je njih zahvatio nemar, površnost, loša namera, neobaveznost prema podacima, činjenicama, ponos neznanjem… I laka igra sa – figurama. Da li je iluzorno usred pomame i raskalašnosti medija i razmišljati o ovakvim „sitnicama“? Ne znam, ali sam „pao s Marsa“, očito!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari