Ekonomija u doba korone (2) 1

Kad ovaj tekst u ponedeljak izađe, znaće se i Vladine (čitaj: Predsednikove) ekonomske mere.

U nedelju uveče. Mi ih ne znamo, jer će naš tekst, kad ih objave, biti u štampariji.

Ostaje samo da vidimo koliko će vlada poslušati nas i mnoge druge „savetnike“. Svi nestrpljivo čekaju mere. Sindikati, zaposleni, nezaposleni zbog korone, poslodavci, korisnici socijalne zaštite… Mart je na izmaku, ljudi treba da (pre)žive.

Mnogi već objavili mere za očuvanje privrede i radnih mesta.

Amerika 2 hiljade milijardi dolara, Nemačka 750 milijardi evra (prošle nedelje smo objavili da prva i treća ekonomska sila sveta izdvajaju hiljadu milijardi, koje su za samo sedam dana dostigle 2 i po hiljade milijardi EUR), Hrvatska 4 milijarde EUR.

Pre nego što poređamo ekonomske mere naše „obrnute ekonomije“, tek da kažemo kako smo sporim reformama i pogotovo strategijom „ni tamo, ni ovamo“ izgubili dve decenije. Tako da smo još toliko daleko od Evropske unije. Da smo članovi, ili makar kandidati „pred vratima“, imali bi sigurnu zaštitu.

Mada nas teši što predsednik tvrdi da je bitno da sačuvamo zdravlje, sa ekonomijom ćemo lako. Tako reći, nema zemlje sa takvim potencijalima i rezervama. Kase puna para, ne boj se narode.

Dežurni skeptici, poput naše kolumne, vrte glavom. Kad imamo, što toliko kasnimo sa merama. Pošto ljude već hvata panika. Posla nema, sve zatvoreno, prihodi pali 50, u turizmu 80 posto, uvoz manji za 42, izvoz za 37 posto.

Država je do sada usvojila samo jednu meru. Da državni službenici neće ostati bez posla i imati manju platu, i da da će „častiti“ penzionere sa 4 hiljade dinara. Svoje prebrinuli. Ostala „raja“ čeka mere.

U nastavku, da se naša „obrnuta ekonomija“ oglasi sa predlogom konkretnih mera:

Početni budžet za očuvanje radnih mesta i spašavanje privrede – najmanje četiri milijarde EUR, i to: 1 mlrd. EUR iz budžetskog deficita (2 do 2,5 posto BDP-a); 1 mlrd. EUR iz zaduživanja (na ino tržištu i/ili emitovanjem državnih obveznica: 1 mlrd. EUR iz sredstava za kapitalne investicije i 1 mlrd. EUR iz drugih izvora i donacija iz EU i sveta.

Najvažnija mera je isplata neto zarade od 40.000 dinara (iznos medijane – ispod koje je 50 posto plata zaposlenih), za sve koji zbog pandemije ostanu bez posla ili preduzeća u posebno pogođenim sektorima (hotelijerstvo, ugostiteljstvo, banje, građevina, neke industrijske grane i sl), koja zbog smanjenog obima poslovanja, nemaju prihoda. U takvoj situaciji, mogla bi se doneti uredba da se ne raskidaju radni odnosi, a da će se isplata zarada vršiti iz državnih sredstava. Ova mera bi trajala za plate za mart, april i maj (verovatno), i koštala bi za oko 40 posto zaposlenih, oko 800 miliona EUR neto za tri meseca (država bi ove zarade, koje sama finansira, oslobodila poreza i doprinosa).

Za mala i srednja preduzeća (MSP) koja imaju problema, ali i dalje samostalno isplaćuju zarade, porezi i doprinosi na zarade za mart, april i maj se umanjuju najmanje 40 posto, a MSP preduzeća koja i dalje isplaćuju zarade i pored prekida rada ili drastično smanjenog intenziteta, potpuno se oslobađaju plaćanja poreza i doprinosa na zarade.

Sva velika preduzeća, pogotovu u sferi industrije, građevinarstva, a pogotovo pretežni izvoznici, imaju na raspolaganju kod Fonda za razvoj (pored redovnih kreditnih linija) namenske kredite za likvidnost na 12 meseci, sa grejs periodom od 6 meseci i kamatnom stopom od 1 posto godišnje (sa skraćenom i pojednostavljenom procedurom). Za ovu namenu država treba da opredeli najmanje 500 miliona EUR.

U prethodnom smislu, država treba da sa poslovnim bankama ugovori specijalne kreditne linije, sa državnim sufinansiranjem. Kao podršku bankama, Narodna banka treba da smanji stopu obaveznih rezervi za 50 posto.

Sva preduzeća, bez obzira na veličinu, ukoliko ne koriste direktne subvencije od strane države u okviru ovog Programa, imaju pravo da iz sopstvenih sredstava zaposlenim isplate jednokratnu neoporezivu solidarnu pomoć od 40.000 dinara(jednokratno, ili u tri mesečne rate, do istog iznosa).

Mesečnu akontaciju poreza na dobit smanjiti za 50 posto, pošto je ista formirana na bazi bruto dobiti ostvarene u 2019.godini, koja se svakako neće ponoviti u 2020.godini(pa bi preduzeća bila u pretplati).

Unutrašnji i međunarodni transport roba i usluga mora se očuvati i stimulisati po svaku cenu. Ako stane proizvodnja, uvoz i izvoz, sve će stati. Neće više trebati nikakve mere.

Obustavljaju se sve kapitalne investicije za neka „bolja vremena“, osim onih iz zaključenih finansijskih kredita, i sredstva usmeravaju za Program.

Dupliraju se iznosi za socijalnu zaštitu za ugrožene kategorije stanovništva.

Podršku Programu treba da daju i državni funkcioneri, poslanici, gradonačelnici, čelnici javnih preduzeća i ustanova(naravno ne i ustanove zdravstvenog sistema), odricanjem po jedne zarade u naredna tri meseca(po trećinu mesečno), i uplatom u fondove za realizaciju Programa.

Imalo bi još, kad bi imalo karaktera. Šta god rekli, malo je. Čekamo Vladu. Daj Bože da ona bude darežljivija. Čestitamo unapred.

Autor je ekonomski analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari