Svačije seksualno opredeljene je privatna stvar i po mom mišljenju treba da ostane u okviru četiri zida – misao je Dragana Đilasa, gradonačelnika Beograda, koji je nedavno, između četiri zida, u četiri oka, dao intervju na tu temu. Pre toga, bila je Univerzijada, kada izvesni broj seksualno opredeljenih Roma nije mogao da ostavi svoje seksualno opredeljenje između četiri zida, jer opisana procedura podrazumeva da pored opredeljenja poseduješ i zidove. Postavljene okomito. Oni su, međutim, imali zidove postavljene vodoravno.

Tako je Dragan Đilas postao zaštitnik svekolikih nacionalnih i seksualnih manjina prestonice, a jedinu vajdu od toga uvideo je jedan ovdašnji frizer koji se umesto lakom za kosu povremeno poliva benzinom. Doduše, za svoju dušu, između četiri zida samostalne zanatske radnje iz koje s vremena na vreme pokušavaju da ga isele. Dok se odnekud ne pojavi gradonačelnik i posle razgovora između četiri zida, dovoljno dugog da benzin izlapi i izgubi na zapaljivosti, napravi gest vredan „lida“ centralne informativne emisije. Spase berberina od frizera.

U suštini, svaki pristojniji srpski protest je svojevrsna „gej parada“ – protestanti na sav glas, biranim rečima, opisuju šta misle o onom protiv koga se bune, a među Srbljem vlada mišljenje da je homoseksualnost, jelte, karakterna osobina, nikako seksualno opredeljenje.

Pravi pionirski događaj te vrste u Srbiji zakazan je, ipak, tek za 20. septembar, kada će i deklarisani heteroseksualci šetati centrom Beograda sa kacigama, za svaki slučaj. Tog dana biće održana prva, a možda i druga srpska „parada ponosa“, pošto dosad nije rastumačeno da li se u to računa prošla kada je jedan policijski funkcioner izjavio: „Ne znam kako mislite – ima malo policajaca? Ima 50 policajaca, čak i više od toga. Procenili smo da neće biti toliko tih ludaka koji bi ugrožavali, ali očigledno da mi još kao sredina nismo sazreli za takvo iskazivanje nekih svojih, da kažem, nastranosti ili kako bi to već neko rekao…“ Ove godine, „mi kao sredina“, izgleda da smo delimično sazreli. Prošle nedelje, naime, na stranicama dnevne štampe osvanula je „dirljiva“ ljubavna storija, posve neobična, jerbo su u nju upleteni jedan žandarm i jedan doktor. Oboje muškog pola. Ispostavilo se, pak, da je žandarm pokušao da se osveti ljubavniku, pa ga je prijavio policiji za seksualno zlostavljanje pod lokalnom anestezijom. Sad ide najbolji deo – već sutradan, u trećem tabloidu osvanuo je mastan naslov „Tačijeva prevara“ i antologijski tekst koji valja citirati : „Medijska bomba o navodnom službenom dopisu MUP Srbije s oznakom strogo poverljivo, o kome su juče izvestile dve domaće dnevne novine i u kome piše da je izvesni lekar seksualno zlostavljao pripadnika srpske Žandarmerije, podmetačina je albansko-hrvatske obaveštajne službe uz asistenciju CIA, tvrdi naš izvor iz vrha MUP Srbije. Činjenica da je navedeno da je srpski žandarm pripadnik jedinice iz Kraljeva, koja po opisu rada brine o Kopnenoj zoni bezbednosti prema Kosovu i da su je gromoglasno odmah izjutra preneli hrvatski mediji, nedvosmisleno dokazuje o svesnoj i izmišljenoj diskreditaciji baš članova te elitne formacije.“

Zabrinut za mogućnost da 20. septembra, eventualno, neki policijski funkcioner izjavi – „ne znam kako mislite – ima malo policajca – kad ima barem 50 policajaca iz naše elitne jedinice sa peruškama od jambolije oko vrata, u koloni, plus 5.000, oko kolone“ – izvesni „izvor iz vrha MUP“ lepo je objasnio da nema šanse da prosečan srpski žandarm ima ljubavnika, jer u elitnim jedinicama policije prave specijalni odokativni test kakav je patentirao Dragan Marković Palma: „Poznajem svakog čoveka u Jagodini i odgovorno tvrdim da kod nas nema pedera“.

U knjizi „Revolucionarni rat“ Đilas, ali Milovan, piše da mu je jednom prilikom Rifat Burdžević, sekretar Sandžačkog komiteta KPJ, rekao da su mu vojnici srpskog bataljona otkrili da je „jedan Musliman, dobar vojnik i revnostan komunista“ – homoseksualac. I dok se Burdžević dvoumi da li da ga pogubi, Đilas ostaje zbunjen: „Ni ja nisam znao partijsku praksu, niti je išta o takvim pitanjima pisalo kod Marksa i Lenjina. No, po zdravoj pameti sam zaključio da od takvih poroka pate i proleteri, a ne samo buržoaski dekadenti.“

I šezdeset godina kasnije Srbija je u dilemi – da li nam homoseksualce uvoze zločeste obaveštajne službe uz pomoć neizbežne CIA, da li kopnenu zonu prema Kosovu mogu čuvati samo osvedočeni ženskaroši ili tu zaluta i neki žandarm-dekadent koji je promakao „Palminom antigej“ testu na regrutaciji, te da li seksualne afinitete mogu ispoljavati samo oni koji imaju krov nad glavom i četiri zida okolo, ili u obzir dolaze i podstanari. A pitanje je i da li ispod tekstova s ovom tematikom za svaki slučaj treba istaći: „Autor je heteroseksualac iz Beograda, skoro ko svaki Jagodinac.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari