Sede tako dva prosečna srpska birača i gledaju televiziju. Gledaju oni, tako, gledaju, i prosečan srpski birač broj 1 pita prosečnog srpskog birača broj 2.



– Je l’ tebi liči ovaj Vučić na nekog?



– Ja, vala, liči, isti je onaj Vučić…

To jeste. OVAJ i ONAJ Vučić neviđeno liče. To je u neku ruku i logično, jerbo su ONAJ i OVAJ Vučić jedan isti čovek, slažu se oba prosečna srpska birača.

– A na koga ti – sem na ONOG Vučića – kad malo bolje pogledaš, onako najviše liči OVAJ Vučić.

– Meni najviše liči na Mišel Obamu – ko iz topa odgovara prosečan srpski birač broj 2.

– E, brate rođeni, ti uvek banalizuješ stvari do koske. Pitam te na koga liči onako čovečanski – energijom, vizijom, harizmom & projekcijom?

– Tu nema spora – energijom, vizijom, harizmom & projekcijom Vučić najviše liči na pokojnog Đinđića.

– E, to sam hteo da čujem. Pljunuti Đinđić! – zaključuje prosečan srpski birač ovu filozofsku raspravu pred televizorom martovskih dana 2013.

U realnom životu, istina, ovakav dijalog nemate šanse da čujete pošto prosečan srpski birač nikada nije voleo Zorana Đinđića. Kako je to neko lepo objasnio ovih dana – pušači ga nisu voleli jer je nepušač, a nepušači ga nisu voleli zato što je ponekad znao da zapali. O ostalim aspektima da i ne govorimo. Ateisti ga nisu voleli zbog vraćanja veronauke u škole, vernici ga nisu voleli zbog uvođenja građanskog vaspitanja u škole, nacionalisti ga nisu voleli jer bio građanski orijentisan, dok ga građanski orijentisani nisu voleli jer je bio nacionalista…

Ali zato mnogi natprosečan srpski birač – čitaj društveno-politički, kulturni & javni radnik, danas nema dilemu – OVAJ Vučić je zaista pljunuti Đinđić. S tim što OVOG Vučića nikada nisu pljuvali ko što su pljuvali Đinđića. A jedan od onih koji je prednjačio u tom artiljerijskom pljuvanju bio je ONAJ Vučić. Kome danas pak uopšte ne smeta što ga porede sa Đinđićem, ali mu verovatno ni ne prija, mada ga treba shvatiti. Šta on može da uradi? Da kaže skromno: „Mislim da je to neumesno poređenje jer je Zoran Đinđić bio veliki čovek i državnik“. Ili da kaže neskromno: „Neumesno je moje poređenje sa Đinđićem, jer je on bio mafijaš i izdajnik“. Čime bi ostao dosledan ONOM Vučiću, ali je poznato da OVAJ Vučić vešto izbegava nepopularne poteze. Za razliku od pljunutog Đinđića.

Sve podseća na stalnu rubriku iz omladinskog časopisa ITD koji je izlazio osamdesetih godina, gde su se razni živopisni likovi javljali iz broja u broj i tvrdili da su pljunuti Brus Li, Rodžer Mur ili Dejvid Bouvi. Izgledalo je to ovako – momak iz Mladenovca, recimo, koji likom neodoljivo podseća na Žiku Obretkovića pošalje svoju sliku i napiše propratni tekst: „Ako ste mislili da je ovo na slici Robert Redford, prevarili ste se. To sam ja, Petar Petrović iz Mladenovca. Svi mi stalno govore da sam isti Robert Redford, pa bih želeo da mi se jave devojke željne dopisivanja“.

Dakle, tom nesrećniku su svi stalno govorili da je pljunuti Robert Redford, pa su ga na kraju i ubedili. Zato je dobro što ta rubrika više ne postoji. Pošto možete pretpostaviti šta bi se desilo danas: „Ako ste mislili da je ovo na slici Zoran Đinđić, prevarili ste se. To sam ja, Aleksandar Vučić iz Beograda. Svi mi stalno govore da sam isti Zoran Đinđić, pa bih želeo da mi se jave…“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari