Evo nas u drugoj epizodi srpskog (post)izborno-medijskog igrokaza. Akteri na sceni su uglavnom isti, publika je, dočim, za razliku od premijere, u vrlo pasivnom položaju. Sedi i gleda. Čeka nove zaplete. Eventualna iznenađena.


Teško da će ih dočekati. Zapravo, izvesno neće. Jer, sve je, do teške dosade, očekivano i do svakog detalja predvidivo, još od časa kada su izbori raspisani.

Sledi puka formalnost da izborni trijumfator Vučić odabere svoj ministarski sastav i verifikuje ga na nekoj od prvih sednica novokonstituisanog parlamenta.

Lak zadatak, u svakom smislu. Čak je i broj – hajde da se poslužim minulih meseci popularnim metaforama – potencijalnih koalicionih udavača sveden na neinspirativni minimum: Dačić (SPS) je zatečen u ozbiljnim predbračnim muvanjima i ako ne dokaže nevinost, ode (mu) sanak pusti, Čedomir Jovanović (LDP) je ostao bez (izbornog) miraza, Dinkića (URS) su (samo)diskvalifikovala neverstva u prethodnim brakovima, opšte je poznata sumnja u Đilasovo (DS) devičanstvo…

Dakle, ostaje samo matora frajla Tadić (NDS) u kompaniji sa Čankom (LSDV), raspuštenicom u povratu.

Odveć malo za ozbiljnije Vučićeve dileme. Uostalom, zašto bi on uopšte i najavljivao na sva zvona taj mogući pir? Može to sve tiho, pa polako. „Po ladu, da te ne poznadu“ – opisuje takve i slične zgode narodni stihoklepac.

Van svetlosti pozornice, da ostanem u temi.

Jednostavno, u trenu, kada sve dogovori i formalno obavi, mladoženja će radosnu vest sam obznaniti razdraganom narodu. Ili će, šatro, istu svojim istraživačko-novinarskim umećem neki tabloid provaliti i objaviti. Hehehe…

Stigosmo tako i do medija u drugoj epizodi znamenitog igrokaza.

Oni najtiražniji, najuticajniji, najčitaniji…bla-bla-truć-tras… dnevni lstovi i tim sledom i po takvim kriterijumima, najgledanija i najmoćnija televizija i njeni lokalni klonovi, nastavljaju tamo gde su pre izbora, razbarušeno i zajapureno, stali: dokazuju – sa gomilom neoborivih argumenata – kako su ti izbori, ma šta mi mali i jadni smrtnici na istim videli, čuli i doživeli, zapravo bili svenarodni referendum protiv zločestih tajkunčina i kočničara reformi ujedinjenih u antinaprednjački front i, dalje, ko kuća snažnim dokazima, ilustruju ko je sve dobio i kako potrošio komadeške od čitavih sto miliona evra koje je bogatun Mišković investirao u domaće plaćenike najrazličitijih boja, kako Vučić i njegovi, ni po koju cenu, ne bi na glasanju pobedili i konačno, ali ne i na poslednjem mestu, pronašli su svedoke koji su prisustvovali tajnim večerama gde su ekstremistički zaverenici mućkali bosanske i ukrajinske scenarije kako bi zaljuljali demokratsku Srbiju.

Ne razumete o kakvim dokazima, kojim argumentima i kakvim svedocima pišem. Pa pogledajte, molim vas, šta ima u onim crnim plastičnim – obično za domaćinsko smeće pogodnim – kesama, pronađenim u prvim danima nakon majskih izbora pre dva proleća.

Nema kesa! Idiii!

Srbija, brale. Zemlja žestokog zaljubljivanja i kratkog pamćenja…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari