Gvozdena disciplina 1Foto: Miroslav Dragojević

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je ponovio da se neće ustezati da uvede dvadesetčetvoročasovni policijski čas „ako to bude zatražila struka“.

Istini za volju, nije odgovorio na novinarsko pitanje da li je ta njegova izjava dovela sutradan do navale na prehrambene radnje, što predstavlja okupljanja velikog broja ljudi na malom prostoru.

Ono što bi Vučić trebalo da zna je da predsednik države mora da daje odgovorne izjave. Izjava „ako struka kaže, biće 24 sata policijskog časa“ a da se u istoj toj rečenici ne da informacija na koji način će se ljudi snabdevati u takvoj situaciji nije ozbiljna. Takođe predsednik ne može da dozvoli sebi da kaže „da ne zna kako će se snabdevanje odvijati“ i „da to mora da proveri“.

Ne može se dati izjava o meri koja egzistencijalno utiče na život ljudi bez da se zna na koji će način distribucija neophodnih stvari funkcionisati. Takve izjave negativno utiču na psihu ljudi a korona virus je dovoljno veliki problem da bi se stvarali dodatni. Dakle, nije problem, nas 90 odsto što smo disciplinovani i odgovorni spremno je da poštuje i tu meru, ali narod ima pravo da zna da li će moći u prodavnicu, apoteku i do banke.

Predsednik Vučić je rekao „da mu je struka rekla da je dobro da se narod malo plaši“. Ako je to tačno, onda tog doktora bez obzira na stručnost treba da bude sramota. U uslovima krize narod ne treba „da se plaši“ već da bude na oprezu i odgovoran a izjave tog tipa tome nikako ne doprinose.

Umesto što nepotrebno gube energiju objašnjavajući odgovornim građanima kako postoji neodgovorna manjina i bave se kaloričnošću hrane koju dobijaju bolesnici na Sajmu u Beogradu, doktori iz Kriznog štaba bi trebalo da informišu javnost, primera radi, da li nošenje maske pomaže ili ne jer je predstavnik Svetske zdravstvene organizacije rekao da su čak i „štetne“ dok kineski stručnjaci tvrde da su neophodne.

Predstavnici vlasti bi trebalo građanima da obrazlože zašto ranije nije doneta odluka o zabrani okupljanja više od dvoje ljudi, zatvaranju parkova i šetališta i uvođenju dužeg policijskog časa vikendom.

I na kraju i vlast i struka bi trebalo da odgovore na ključno pitanje.

U čemu je korist od „gvozdene discipline“ ako istovremeno veliki broj radnika ide na posao u fabrike, kada se građevinski radovi obavljaju najnormalnije kao da nismo pod naletom epidemije? Kako smanjiti kontakte i eliminisati virus ako privredi nije naloženo da prekine sve aktivnosti sem onih vitalnih? Po čemu je rad u Juri ili na probijanju tunela na Fruškoj gori manje rizično od primera radi sedenja u kafiću ili kafani? Zar je interes krupnog kapitala važniji od zdravlja?

Drugim rečima, kada se narod ne bi tretirao kao „nezrela gomila“, svi bi mi mnogo lakše prevazišli a i podneli krizu u kojoj se nalazimo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari