Hip hop 1

Za hip hop odnosno rep muziku sam čuo deleke 1988. godine u prvom razredu srednje škole. Od drugara iz odeljenja Džileta sam dobio prve informacije o tom muzičkom pravcu.

Njegov stariji brat, inače poznati košarkaški trener Aleksandar DŽikić, bio je među prvima u Beogradu koji su slušali rep.

Iako sam u to vreme već bio deklarisani panker cenio sam rep kao buntovničku muziku, uglavnom afro-američkog stanovništva u Sjedinjenim Državama, koja je veoma brzo osvojila srca i bele omladine.

Prvi talas su sačinjavali angažovani bendovi, sa akcentom na socijalnoj kritici društva, poput Public Enemy, NWA, Eric B. and Rakim. Posebno sam bio oduševljen hardkor repom Public Enemy, benda čiji su uzori bili Partija crnih pantera, Malkolm X i drugi borci za prava afro-američke manjine u Sjedinjenim Državama. Kritika rasizma, policijske brutalnosti, podređene uloge crnačkog stanovništva u društvu, nailazila je na moju punu podršku u onoj meri u kojoj je tinejdžer od 15-16 godina mogao da sagleda i shvati nepravdu svetskih razmera. Repera u to vreme u Beogradu nije bilo puno ali su bili posvećeni svojoj sceni i dobro upoznati sa najnovijim trendovima vezano za taj pravac. Počeli su sa radom i prvi bendovi. U Beogradu je bio popularan takozvani metal-rep zvuk čiji su rodonačelnici bili RUN DMC i Beastie Boys (ovaj drugi sastavljen od belaca) pa je u prvom talasu rep bendova u glavnom gradu Srbije dominirao spoj rokenrola i hip hopa. Najizrazitiji predstavnici te škole bili su Badvajzer, Bez kaucije, Who is the best, Trafikanti. Ti bendovi repovali su o školskim mukama, devojkama, kritici drugih supkultura, gnušanju prema muzičkim kritičarima i protestovali protiv nepravdi iz ugla tinejdžera.

Drugi talas su sačinjavali izvođači koji su publiku tražili među zloglasnim dizelašima iz 90-tih a neki od njih su se veoma blisko povezali sa turbo folk muzikom. Jedan od rodonačelnika te fuzije je svakako Ivan Ivanović Đus poznat i po učešću u rijaliti programima. Oni su prihvatili stil oblačenja i razmišljanja takozvanih gangster repera (kriminal, mrštenje, droga, novac, lepotice i brza kola). Ne iskazuje se bunt protiv nepravdi u društvu već se propagira „snalaženje“ u sistemu u kome jači tlači slabijeg kao i model kako postati bogat i slavan te koristiti i „prečice“ ako se ukaže prilika. Istinski socijalno angažovanog rep benda u Beogradu nikada nije bilo. Onih koji repuju o političkim temama da, kao što su primera radi Beogradski sindikat ili Marčelo ali u smislu kritike društveno-političkog sistema u kome živimo (poput onoga što je radio Public Enemy) ne. Sada će neko reći a Mimi Mercedez? Odgovor je da u njenim pesmama nema ničeg u čemu bi se potlačene mase mogle pronaći te da samopromocija i vulgarnost ne predstavljaju progresivan angažman.

Naravno, klasno raslojavanje dijalektički utiče na kretanja u društvu pa time i na orijentaciju rep bendova. Tipičan primer je grupa iz Zrenjanina Gipsy Mafia koja repuje protiv kapitalizma, rasizma, fašizma i nepravde uopšte i najavljuje da će talas progresivnih hip hop bendova neminovno zahvatiti i glavni grad Srbije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari