Ko je bio recimo u Engleskoj, i recimo u Londonu, ne mora biti ni u Engleskoj, ni u Londonu (Mančesteru, Birmingenu, Notingenu…), može biti u bilo kojem prostoru razvijene ili nerazvijene, naročito razvijene demokratije, ali neka radi aktualnog povijesnog trenutka bude tu gdje je navedeno da je eventualno bio, ako se nije provozao metroom u špicu vraćanja radenika s posla, koji izgledaju kao da su junaci „Moskva Petuški“, ako nije svratio do periferije, u neki ćumez od bircuza, ako nije proveo barem malo vremena u naseljima u kojima obitavaju pripadnici nižerangirane klase, u kojima kućice izvana djeluju skoro pa pristojno, ali kad neko prdne čuju ga udaljeni i do dva kilometra, taj nije bio u Engleskoj, nije bio u Londonu.
Ili gdje god misli da je bio. Jer mu provala bijesa mladog izgubljenog, gladnog svega i svačega, frustriranog, prestravljenog sopstvenom besperspektivnošću svijeta, ne bi bila nikako čudna ni iznenađujuća. Koliko god je destruktivna, do čak i krvava. Koliko god da se dijelom umiješao i sitni kriminalni soj i nakot, koliko god da najžešće posljedice upakovanog vandalizma osjeća niža, pa neka bude i umal pa niža srednja klasa, ili po koji srednjak, od vlasnika malih radnji do policajaca. Koliko god da će, jer je bijes, biti gušena i ugušena svim nebiranim, na rudarima, Ircima itsl. provjerenim a demokratskim sredstvima. Od pasa bez brnjice, konja, vodenih topova, gumenih „mećića“, do ako zatreba i bojeve municije.
U zemlji koja je, kao i ona najdemokratskija sa četrdesetpet miliona gladnih, također u krizi, ne krizira uzmimo na primjer kraljevska im obitelj, koliko god da je prinčevo vjenčanje bilo skromno.
Na ovdašnjem prostoru nema mjesta brizi. Bijesa ovdje neće ni u daljoj budućnosti biti. Ovdje je ljudima ubijen svaki damar. Ako kad do njega i dođe, ima šansi brze transformacije, pamćenje i nije tako krhko, u kontroliranu i organiziranu ljutnju. Ovdje se, u odnosu čak i na Engleze koji govore o svojim izgrednicima, posebno u Javnoj televizijskoj kući, isti nazivaju hiliganima. Kako bi se ostavio prostor nazivu u domaćoj upotrebi.
Huliganstvo je inače termin koji opisuje ponašanje koje krši pravila društvenih normi (?!), bontona, zakona i opće destruktivno ponašanje. A porijeklom je iz Velike Britanije, s kraja devetnaestog, a opisuje devijantno ponašanje i način življenja uličnih bandi i pojedinaca koji su ih sačinjavali.
Ali ima i dodatak. Onaj je Francuz, Dirkem, uveo mažnjavajući od Grka pojam anomija, označavajući tako pomanjkanje, ukidanje ili nedjelotvornost trenutačnih društvenih normi, propisa, zakona i vrijednosti, pa je posljedica dezorganizacija i destabilizacija društva, konfužion u moralnoj svijesti pojedinaca, sa najčešće delinkventnim ponašanjem. Anomija je svojstvena situacijama svakakvih društvenih, ekonomskih i političkih kriza, ratova i buna. Vremenima tranzicije i bezvrjednosnih društvenih stanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
