Moglo bi se zapravo početi sa „niko nema što Srbin imade, …“. Jer sam za prisilne pauze naišao recimo prvo na Borisa Tadića. Mada nisam htio. Ali eto, takva hatma. Redom, Tadić je, onako s težinom rekao da je svjestan nezadovoljstva građana životnim standardom, ali da pozivi da se ne izađe na izbore, ili izađe pa ponište glasački lističi ništa ne mogu riješiti. Da bi izlazak uz poništene listiće bila „vrsta protesta koja ne bi vodila nikuda“. Uz dodatak da ni „ogorčenje ne vodi nikuda“.
Ako dobro kapiram suprotno vodi nekud. Mada ne ima „izvesnog puta u boljitak“ (opet Tadić). Nakon čega je uslijedila utjeha u, konstatirao je, zaključku da nigdje na svijetu ljudi nisu zadovoljni, ni u najbogatijim društvima, da se ohoho problemi mogu vidjeti i kod Amera i kod Europljana. Da bi, da nije predsjednik Republike, i on, i osobno i lično, možda (ovdje je malo nesiguran) bio nezadovoljan i ogorčen, ali, ponovio je, da se time ništa ne rješava. A na to dodao da je njegova situacija drukčija jer (ovdje je apsolutno siguran) iz svog ugla (pretpostavljam iz predsjedničke busije, a bez ogorčenja) bolje vidi stvari i koliko je problem težak. U čemu mu pomaže i saznanje da zbog ekonomske krize, tu ostadoh potpuno raspružan, „ni njegovi najbliži rođaci nisu zadovoljni“.
Na sve to, jebiga od viška utjehe glava ne boli, Mirko je Cvetković dobacio kako Srbija u istoriji nikada nije imala ovaj (kao sada) i ovakav stepen slobode i demokratičnosti. Kako u Srbiji uzmimo na primjer nema cenzure i kako su novinari slobodni da istražuju i objavljuju informacije do kojih dolaze. Da se cenzura i vršenje pritisaka na medije više ne toleriše. Nakon čega je i zasvirao: „Daleko iza nas su ostala mračna vremena kada je partija upravljala medijima i kada su novinari smatrani poslušnicima“ (pretpostavljam da je mislio na mrak koji se odnosi na ovo do čega sam došao – Mirko Cvetković je rođen 16. avgusta 1950 … završava osnovnu školu i gimnaziju … odlazi u Beograd, gde se upisuje na Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu … Diplomirao je, magistrirao, i doktorirao … Radni staž započeo je u Rudarskom institutu, … potom prelazi u Ekonomski institut … U toku 1985. godine kao istraživač je proveo jedan semestar na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Mančester u Velikoj Britaniji … osamdesetih godina radio kao eksterni konsultant za Svetsku banku na većem broju projekata u Pakistanu, Indiji i Turskoj, kao i za UNDP („United Nations Development Programme“) u Somaliji, na projektima firmi RCG (Vašington) i IDEA (Madrid) i na projektima u Ukrajini (Zaporožje) i Adigeji (Maikop) … Rezervni je oficir Vojske Srbije, po godištu JNA.
A moglo bi se nastaviti sa „… Srbin ima Hrvata za brata“.
Prvi ministar policije Hrvatske, ali i zbog ekstremizma Francekovih ljudi i prvi disident, nekad šef Ozne u Karlovcu Josip Boljkovac (89) uhapšen je u Zagrebu zbog sumnje da je naredio ubijanje civilnog stanovništva u maju 1945. na području Duge Rese. Kosorica nije komentirala hapšenje Boljkovca, ali je dodala … „To je ustavno određenje, a i kao država i vlada slijedimo rezoluciju Europskog parlamenta iz 2009. o važnosti otkrivanja komunističkih zločina“. Dok je Stipe Mesić poručio da ga je vijest o hapšenju „u neku ruku šokirala, jer pokazuje do koje su mjere spremne ići snage koje nameću obračun s antifašistima pod izgovorom razjašnjavanja onoga što zovu komunističkim zločinima. … bojim (se) da je ovdje manje na djelu država, a više vladajuća stranka koja gotovo očajničkim potezima nastoji skrenuti pažnju s kriminalnih afera što je potresaju“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
