Ne’š ti rahatluka. Sav nekako prostoran, jer putujem autom, pa neka je i starije, uživam voziti, odmara me, a nisam tako već desetak godina, zlopateći kičmu po deset sati neudobnim autobusima, zaboravio sam na opću poplavu izrovavanja ulica, ko biva radi sređivanja, i još gadniju poplavu od prometne gužve, ne može se iz gradskog zemljopisa za manje od sat i po do dva. Hajde dobro. Kontam nadoknadit ću vozeći brže autoputem i kasnije pristojnim sporednim prema Šapcu, preko graničnog prelaza Šepak, a onda preko Romanije i Sarajeva mogao bih do sedam i po uveče stići u Mostar, na predstavljanje knjige „Mostar moj grad“.

U koju je, dosadniji, tvrdoglaviji i uporniji čak i od Petre mi Hamica Ramić, nakon zaranjanja u oko tristo tekstića objavljenih u Danasu, izabrao četiri i uvrstio. Nagario sam starohana od Jugića Boga mi i na stodvadeset kilometara. Ali može donekle, odnekle ne može. Još nisam saznao zašto.

Kad smo nas dvojica starohana prišli na „puteve nižeg ranga“ eto ti sreće. Prvo poplava od šlepera, provjerio sam, nije nikakav njihov međunarodni dan, onda poplava lozničkih registracija na Šepku, gorivo u prijeku jeftinije, pa opet šleperi, a preko Romanije skoro do Sarajeva poplava od prikoličara sa balvanima, strah te i pogledati kad se prikolica zaljulja, a o preticanju ni san. U Mostar stigoh oko deset.

Javih se Ramiću, pa kod rođaka na spavanje i zezanje sa belgijskim Lakijem i novopridošlim pinčom Bonijem juniorom. Koji mi se uvalio u krevet, ne bi li me uspavao. U srijedu ujutro, sve po redu, zezanje sa pomenutom dvojicom, bombonice po ustaljenom redu, kahvica, i put pod točkove, prema Trebinju, u kojem mi je, na privremenom, mlađe dijete i njegovo dvoje. Dubrovačka sezona. Lijepo im.

Nadati se da će i biti. U nekom trenutku facebookovska poplava o neveri u Beogradu. „Sa sve video zapisima“. Pomislih nevrijeme ko nevrijeme. Šiš. Ispade nešto kao iznenadni „Dan Venecije u Beogradu“. Nema doduše gondola, ali plove automobili, ne tako davno sređenim ulicama, bujice na Banovom, na Paliluli iz jedne „gondole“ čuje se glas neinformirane tete sa GPSa, A meni naleti, sjetih se onih poplava od prije pet godina, tada „veselo“ pušten Čovićev spot pjesme „Poplava“.

Led te ubio, a taman su gradski stručnjaci razrovali i onaj dio, valjda je to 27. Marta, prema Ruzveltovoj. Odnekud i Sidran – … a juni je mjesec u svijetu i dud zri/ospu se kiše i minu… Od vladajuće mladosti ni mukaet…