Referen...dum-dum 1

Eto bi i prođe razvikani referendum o nečem glede pravosuđa.

Ko je god javno ugledan i ko drži do sebe, rekao je sve što je imao o referendumskom pitanju.

I, naravno, mogućim posljedicama odgovora svekolikog pučanstva.

Značajno je manji bio broj onih koji su se bavili pravilima te institucije, kakve masovne proteste protiv održavanja da ne pominjem.

Tako se pučanstvo, iako nije baš moralo u tom broju, bilo je dovoljno da se izjasni troje pučana, možda čak i jedan e da bi referendum uspio, masovno, sa svih svojih pa skoro 30 odsto sebe pojavilo na mjestima sa pitanjima i dalo odgovor.

Budući da još uvijek većina pučana misli, što vlasteli odgovara, da se uspješnost referenduma mjeri odgovorima koje vlastela očekuje, referendum je dvostruko uspio.

Problema sa organizacijom bilo je jedino na Kosovu, neka bude i Metohiji, koji su pogledom iz Ustava Srbije, kako se to običava reći, južna srpska pokrajina.

Dakle sastavni dio Srbije. U kojem, tako gledajući, tamošnji većinski dio puka nije ušao u izračunavanje procenata.

Što možda u odnosu na pravila i nije toliko važno.

Elem, rezultate je prvi objavio Mlađahni, u ulozi, daj Bože da ne griješim dušu, predsjednika stranke mu.

Što je sasvim uredu. Onaj ko je raspisao referendum, mislim stranka, i treba se prvi javiti.

Da ne brojim na sitno, rezultat je 60:40 pobjednički.

Još je jedna sloboda, u nizu sa drugima osvojena.

Tek samo usput mi pada na pamet, kako bi izgledalo, uz ovakva referendumska pravila, da se, a makar u nekom promilu mogućnosti, održi referendum o Kosovu, sa Metohijom, i da uz jednako takvu mogućnost na glasačka mjesta dođu samo tri pučana. Ali „neka toga sada tu“.

Dok je trajala referendumska euforija, nastavljeni su i evo još traju protesti za zaštitu, sad za sad samo prirodne sredine.

Ne može se reći da nemaju svrhe, već je bilo nekih reakcija vladajućih u državnim institucijama, reklo bi se udovoljavanja zahtjevima protestujućih, uz odgovarajuću stvarnu ili fingiranu nehurozu i ispadanje iz takta prve narodne sluškinje.

Ne mogu trenutačno prokužiti koja joj je uloga, a nije toliko ni bitno.

Bitno je koliko je Mlađahni pred slomom živaca na nervnoj bazi.

Jer protesti i zahtjevi im nisu ni primirisati izlaznosti i referendumskim rezultatima.

Dosad je Mlađahni bio zadovoljan malom izlaznošću puka na biračka mjesta i pobjedničkim rezultatima zahvaljujući brat bratu oko četvrtine ukupnog biračkog tijela, zajedno sa dušom mu.

Ali, do ovog referenduma nije se događalo, koliko god se i izbori svakih malo održavali, da na maloj izlaznosti dobije ono što je planirao.

Ili, budući da mu je do slobode u pravosuđu kao do lanjskog snijega, ova štih proba za aprilske izbore, uz opravdanu sumnju da bi izlaznost mogla premašiti sva očekivanja, ni malo ne može obećavati kištre šampanjca.

Meni je inače taj treći travanjski april, nije bitno hoće li biti i koliko zelen, malo čupav.

Nisam siguran hoću li stići do nekog biračkog mjesta, sestri mi je rođendan, ali je i trideseta jubilarna godišnjica, ja tako računam, početka rata u Mostaru.

Dok sam se tog dana, prije eto toliko godina vraćao kući nakon rođendanskog ručka, uz zid kasarne, koju smo zvali Južni logor, eksplodirala je cisterna puna kojekakvog eksploziva.

Ne razmišlja o tom Mlađahni, ali mu se oko glave ziher vrti nešto sinonimli. Neki možda politički dumdum metak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.