Re(tro)vizija

Jedan je, slika je nevažna – Nikolić, Vučić, Dodik i Ivanić sutra o revidiranju presude po tužbi za genocid. Ispod druge slike, nakon sastanka dvojca iz jednog entiteta komšijske države, sa vlastodržačkim dvojcem iz zemlje u kojoj sam trenutačno, a koja se ne petlja u unutarnja pitanja u komšiluku, pa ni u susjedstvu, stoji naslov – Revizija je genocid nad Srbima i ukudanje Srpske. Ispod treće slike,Čović, Ivanić, Izetbegović – Kriza u Predsjedništvu BiH, spor oko revizije presude za genocid. Rekao bih da ih sve boli kurac i za žrtve i za genocid, ili „čišćenje“, da je sve šef do šefa nekih žoharskih, pacovskih, smrdljivih kuhinja, u kojima bi i dalje htjeli šefovati. Stomak mi može trenutačno podnijeti samo malo napomena, ukradenih od rahmetli „prijatelja“.

Revizija, naravno Latini, (1) pregled rada ili polaganje računa pojedinih ustanova ili osoba; kontrola, provjeravanje; (2) žalba na viši sud; obnova procesa na sudu; (3) promjena uopće, preinaka, popravak, prepravak. Revizor – nadglednik, nadzornik; pregledač, kontrolor. Retro, opet dosadnjakovići, nazad, natrag, prefiks koji označuje (1) „natrag“, „unatrag“, npr. retrogradan; (2) „starinski“, „predratni“… Retrovizor – ogledalo na kojem se može vidjeti ono što se događa, teže što se dogodilo iza…

Najviše mi se sviđa ovo vizija. Opet Latinluk. Pojava, prikaza, pričin, priviđenje, umišljanje, utvara, slika mašte, halucinacija, tlapnja, sanjarija, opsjena, viđenje, gledanje (osobito gledanje u budućnost, proricanje)… Pa je vizionar onaj koji ima priviđenja, zanesenjak, sanjar, koji vidi unaprijed, prorok, vidovnjak… A onda je vizionaran vidovit, proročki, vidovnjački, zanesenjački, sanjarski, umišljen, uobražen, nestvaran, fantastičan, nepraktičan… I vizionarstvo je tako, sanjarstvo, zanesenjaštvo, vidovnjaštvo, moć proricanja…

Ko u svemu i kako pronađe, ili smjesti gorepomenute proračunate mrcine, do njega je i na njegovu odgovornost. Možda nešto i ubode. Genocid, pa čak i izmišljotinu od etničkog čišćenja, ili „čišćenja“ po bilo kojoj osnovi, koja bi ga htjela ublažiti, teško.

Zapravo je strašno do ludila, u kojem se kad dostigne granicu iznad koje ničeg više nema, svašta može dogoditi, ako se napokon ne dođe do odgovora, u kojoj mjeri i kako, aktualni korisnici tragedija, zajedno sa onima koje nasljeđuju i slijede, u svemu imaju učešća. Zadnje je vrijeme da svi sami sebe optuže, osude i sprovedu na dobar odmor uz prisilni rad.