Sve po spisku…

Malo sam putovao, iskoristio priliku. Vratio se taman za „čestitke“. Najzanimljivija, stigla je sedmog dana, ovog mjeseca (februar, veljača…), a ove 2017. (dvije hiljade sedamnaeste) godine. U lijevom vrhu grb sa krunom Republike, ispod sljedeće: Republika Srbija/PREKRŠAJNI SUD U BEOGRADU /broj/ Dana: 27. 04. 2016. godine/Ustanička broj 14, Beograd/ Prekršajni sud u Beogradu, sudija …, u postupku izvršenja protiv kažnjenog/e DŽIDIĆ IVANA iz Beograda, na osnovu… dana 27. 04. 2016. godine donosi/ Rešenje … Ide šta treba o kazni, brojevi itd, visina kazne od 15.000,00, pa … pravosnažnom i izvršnom presudom … od 12. 02. 2014. godine, ZAMENJUJE SE KAZNOM ZATVORA u trajanju od 15 (petnaest) dana … Onda ide: Obrazloženje/ Presudom Prekršajnog suda u Beogradu … od 12. 02. 2014. godine, koja je postala pravosnažna dana 29. 04. 2015. godine, a izvršna 15. 05. 2015. godine … / Kako je protekao rok za dobrovoljno plaćanje novčane kazne, to je ista zamenjena kaznom zatvora u navedenom trajanju … za svakih započetih 1.000 dinara određuje (se) jedan dan zatvora … Itd, itd… Odavno nemam nikakvo prevozno sredstvo, čak ni kariolu, civare, tačke, ili kako li već. Imao sam svojevremeno, preko svog druga koji se tim bavi, jednog malog francuza, koji je bio baš dobar, a „džaba“. Više se i ne sjećam od kada nije u mom posjedu, ali, doduše, još uvijek je formalno u mom vlasništvu. Ko ga sve vozi i kada pojma nemam. Što je, jasno mi je, nevažno, nije ni objašnjenje, a kamoli kakvo opravdanje ili odbrana. Ko je tog nekog dana vozio, koga je kamera snimila u prelasku u žutu traku, niti sam, niti imam pojma. Opet moj problem. Bio sam na razgovoru kod suca za prekršaje, a onda je jednog dana stiglo i rješenje o kazni. Sasvim u redu. Nažalost, u tom trenutku nisam bio u mogućnosti odmah reagirati, kasnije sam, različiti privatni problemi, zaboravio, a i negdje „posijao“ rješenje. Moja greška, moja odgovornost. Ali iz nekog sam se razloga nadao da će stići čestitka u formi kakve opomene, pa ću to odužiti. Do ovog, gorepomenutog datuma, niti se ko javljao, niti dolazio. Opet moja greška i propust, nisam tu toliko na svom terenu, možda ne i samo moja. Makar u krajnjoj liniji nevažno. Platio sam sve što je trebalo odmah 09. 02. 2017. godine, imam potvrde. Nemam trenutačno vremena za zatvor, ne bih da mi propadnu jedva izboreni termini kod zdravstvenika, inače bi mi baš dobrodošao jedan ozbiljan odmor. Šta mi ovdje nije jasno. Prije svega datumi i što između njih ni o čemu nisam bio informiran. Onda ta logika da, ako ne uplatim rečeni iznos u državni budžet, idem na odmor plaćen iz istog tog budžeta. I na kraju, prekršajci su prekršajci, krivičari krivičari. Svejedno. Ostade mi čudan ukus pitanja glede „nanogice“, za kriminalce kad državnom budžetu, ili nekako drukčije, maznu jedno milion europljana.