Tronožac bez nogu

Ovih dana o tronošcu se prozborilo i na ambasadorskoj konferenciji. Misli se na članstvo i prijatelje ovdašnjih partija na vlasti, može i na par onih koji su u drugim stran(k)ama ako „slušaju i poštuju“, a na radu u bijelom svijetu. I kako to priliči ozbiljnim zemljama (državama), sa još ozbiljnijim zemljanim institucijama, naročito posljednjeg dana ambasadorima konferensijašima obratio se gospodin Boris Tadić, skont’o sam u ulozi predsjednika Republike. Ne da bi replicirao republičkoj kraljevskoj porodici i onom Ostrvljaninu, koji su samo koji dan prije posluživali klopu sirotinji, većda bi konferenciji dao na ozbiljnosti. I da bi vanjskim djelatnicima još jednom naglasio gdje se, šta se i kako se. Kako pišu naročito neke novine, koliko god bilo na blic, gospodin je Tadićrekao „da će se nastaviti aktivnosti u odbrani teritorijalnog integriteta i suvereniteta zemlje, jačanju regionalne saradnje i na uspostavljanju posebne uloge Srbije na zapadnom Balkanu“. I da je još rekao da su prioriteti vanjske (spoljne) politike odbrana Kosova, evropske integracije i (evo još jednom) jačanje regionalne saradnje. Posebno je gospodin Tadićnaglasio, ako lažu novine lažem i ja, da politika o kojoj je riječ, hoće reći vanjska, počiva na tri stuba, na Evropskoj uniji, na Rusiji i na zemlji koja se zove SAD. Dakle na trostublju. Ne bih da širim priču, defetizam možda, valja misliti pozitivno, ali mi kad bacim oko na stubove a glede prioriteta sve nekako kao da su majstori ili slabo plaćeni, ili uzeli lovu unaprijed.

Pari mi se da je ambasadorska konferencija imala i onu za novinare. Jer kažu da su nešto pitali gospodina Jeremića. A iz njegovog odgovora i neke ranije intervencije predsjednika reklo bi se da imaju „slučaj“. Gospodin je mlađahni Jeremićnavodno izjavio kako ne može odgovoriti na pitanje „da li je bivša glavna urednica lista Politika Ljiljana Smajlovićikada predložena za ambasadora Srbije jer bi to predstavljalo kršenje zakona i diplomatskih pravila“. Kažu da je još vrlo istakao kako diskusija o postavljenjima ambasadora „predstavlja kršenje zakona i otkrivanje državne tajne do trenutka dobijanja agremana od zemlje domaćina“. O čemu nema medija, tiskanog ili oslonjenog na elektroniku, koji bilo šta o tome zna. A neznanje ne oslobađa, ako se nešto nije promijenilo, ni od odgovornosti, a bogami ni od krivičnog gonjenja zbog odavanja državne tajne. Bez obzira na tvrdnje da Zakon o državnoj tajni još nije na tapetu Zakonodavca. U ovom vremenu kriza mogao bi recimo Blic među prvima kanuti koju paru u državni budžet. Dok Tadić ne nađe nekog koga bi više volio sresti na nekoj idućoj ambasadorskoj konferenciji, a u društvu sa Jeremićem.

P.S. Gas i dalje samo curka, dok se ako je suditi na osnovu oduševljenja u BiHu, a vjerujući Oslobođenju, uveliko očekuje konkurencija Brus Liju i Rokiju. Spomenik Tadiću. Kao treći stub balkanluka.