Da ne ulazim u pojedinosti. Ne pomaže više ni najbolji mi analgetik i antidepresiv – okretanje svega i svačega na zajebanciju. Evo sad ni pokušaji isključivanja i osame.

Uredno sam nekako prelomio, recimo jučer, pa, sabahilden in the negdje odmah iza podneva, krenuo lagano u šetnju do prve od „lokacija“, u koje mogu kad god i kako god. Nikog živog, osim osoblja. Banja. Lijepo se namjestih na svoje mjesto, za svojim stolom, ništa ne govorim, osoblje zna šta ću, puno kofeina i i čašu ledene vode. Usput me dijete od konobarice, što inače nema običaj, upita želim li baciti oko na neke novine. Rekoh neću … haj’ hoću, dajte šta imate. Bi nekoliko dnevnih. Krenuh listati, jebalo me haj’ hoću, ima šta uvijek ima, ko je kome jeb’o mater, šta se događa u tuzemstvu i inozemstvu, a od posebnog je značaja baš za „uzmimo na primjer moj slučaj“. Pozvah ono dijete i rekoh nosite ovo što dalje od mene. Pa odvalih niušta, uz odgovarajuću mi kombinaciju. Taman malo zavrnuh, kad uđoše farmerice, da sam ih bir’o ne bih tako dobre izabrao. U kompletu sa čini mi se još boljom majicom. I gdje će te farmerice i ta majica, baš za stol do mog, a udaljenost na rukohvat. Ne stigoh ni trepnuti, kad hoće – hoće, uđe haljinica, nije boje lila, kao da je pravo iz one ogromne rajnike pune grožđa, u reklami Turističke organizacije Srbije. Samo zraknuh, prođe haljinica u dio koji ne vidim, ali ostade slika, koja se izmontira sa farmericama do mene. Da nije dekada radikalnog feminizma, borbe protiv seksizma, udara na dostojanstvo itt, da je neko drugo, prohujalo vrijeme, znao bih šta ću – kud puklo da puklo. Ovako, primiri se, okreni pogled u zid, biće ili seksizam, ili, razlika je barem jedno trideset pet godina, pokoj duši Čarliju Čaplinu, ispast ću pedofil, ili će biti nešto treće… Još malo posjedih, koliko da smirim kofein i treću dozu nikotina, javih se djetetu od konobarice, pa laganica, kako bih drukčije, doma kući. Ako je to bilo recimo jučer, danas odlučih nigdje ne izlaziti. U Manjinom društvu, svak na svoju, samovati, Ona pobjegla na kraći odmor u prirodu, poteci lezi, poteci sjedi, poteci se malo protegni, pa poteci potegni guc ledenog antidepresiva, poteci složi „uživo“ (s)pasijans sa dva špila, poteci baci oko na Facebook, možda neko šalje kakvu zajebanciju… I tek da još neko ima, da progovori koju, uključih prijemnik elektronskih medija. E tu se debelo zajebah, pojačano navalom mazohizma. Dobro bi došao kakav usamljeni, napušteni svjetionik, uz radio vezu za nedajbože… Bacih još jednom oko na FB. Srećom. Pisamce – DŽida, novi susret generacije ’65 zakazan je za srijedu, u restoranu ‘Karting klub’ u 12h00. Nadam se da ćeš ovaj put doći. Pozdrav (potvrdi, molim te, da si ovo pročitao!). Ako mi u ponedeljak hećim ne kaže da ne mogu, odoh u utorak pravo u zemljopis rečenog restorana. Bijeg je bijeg. Neću dugo, ali nema greške…