Odbrana studentskog Memoranduma o Kosovu 1Foto: Radenko Topalović

Studenti, njihovi plenumi koji vode pokret, mora da znaju kakvu moralnu paniku izaziva to kada se oglase manifestom o Kosovu i nazovu ga Memorandumom.

Upečatljivo je da to učine baš na tribini u Kragujevcu, na kojoj je govorio predstavnik njihovog desnog krila profesor Milo Lompar.

Mora da znaju i šta znači kad na moralnu paniku, kragujevačka grupa, uzvrati sa „svi lešinari izlaze iz svojih jazbina samo kada im studentska reč zasmeta“.

Ponovo se pokazalo po čemu je Studentski pokret najbliži Vučiću. A najbliži je po umeću da nametne priču javnosti, domaćoj i stranoj, i da uspešno koristi i upotrebi sve propagadne mitove zasađene i odnegovane u bliskoj prošlosti.

S tim što studentske grupe to rade sa manje sredstava (mediji, botovi) od onih sa kojim raspolaže Vučićeva SNS.

Oni koji Studentski pokret i buduću studentsku listu nazivaju novim Lukom Maksimovićem, odnosno Belim Preletačevićem iz izbornih ciklusa 2016, 2017 i 2018. nisu u pravu.

Nastup Studenata u blokadi, je za razliku od Belog, krajnje politički, i to u smislu sadašnje politike, da se ruše i preispituju granice dozvoljenog i dopuštenog, postavljene prethodnih decenija.

Članovi plenuma i donosioci odluka u Studentskom pokretu, mogli su podstrek za poturanje reči „memorandum“ pod nos vazda zgađene uticajne srpske javnosti na sopstvenu prošlost, da pronađu u rečima Borisa Tadića.

Bivši je srpski predsednik nedugo pre objave studentskog Memoranduma, dao intervju u Zagrebu, za N1 Hrvatska, u kome je pominjao onaj orginalni iz sredine 80-tih.

Tadića se regionalna scena, vazda na primer zainteresovana za njegovog davnog koalicionog partnera Nenada Čanka, ponovo nekim čudom setila.

Neupitan o tome, Tadić je ipak pomenuo davni Memorandum, pokušavši da objasni da je to jedan tragični stereotip, koji u stvarnosti u Srbiji, nije imao nikakav politički uticaj.

I izgleda da to nije pomenuo uzalud, kako je neizostvano bilo ranije, kada u politički pojmovnik o raspadu Jugoslavije, recimo, nikad nisu ušle velike albanske demonstracije u Prištini 1981. ili masovno ubistvo u Paraćinskoj kasarni 1987.

Srpska politika se promenila, to je jedino što je sigurno. Da li bi pre neko uspeo da objavi svoj politički manifest o Kosovu, da ga nazove baš Memorandumom, i da ne završi izopšten na marginama opskurnih sajtova i portala, umesto u glavnim medijima i glavnim političkim raspravama?

Ko se ne bi nakačio na tako jaku Vučićevu priču – Crna Gora, ubistvo na Senjaku, hapšenje šefa policije Beograda – već terao svoju, pomažući izbornoj listi na Kosovu „Složno pobeđujemo“ (Studenti pobeđuju)?

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari