Foto: Radenko Topalović„Za koga navijamo danas u Crnu Goru, zna li se što?“, pitanje je koje sam postavio na društvenim mrežama prekjuče, dok se u najbližem komšiluku odigravao prvi krug predsjedničkih izbora.
Ovo sam pitao zato što o tim izborima nijesam ništa znao, osim napadnih spotova „Milo, nego ko“, koji su, ko zna kojim algoritmom, danima navaljivali u moj mobilni.
Mislio sam, shvatiću nešto više o kandidatima, o tome ko su, što su i oklen su, ali sam najprije shvatio da ima previše onih koji su na postavljeno pitanje odgovarali sa: „U svoje dvorište gledaj!“ Kako da gledam u svoje dvorište, kada je Srbinu omiljeni sport gledanje u tuđe dvorište. Normalnom Srbinu. Nenormalnom Srbinu omiljeni sport je otimanje tuđeg dvorišta.
Ko su te budale koje mi zabranjuju da se raspitam oko izbora kod najbližih komšija? Zašto ne žele da gledam u crnogorsko dvorište? Toliko ih je bilo da sam povjerovao kako je riječ o nečijim botovima, ali prostim uvidom u njihove profile nijesam baš uspeo da skapiram čijim, no do kraja izbornog dana shvatio sam da ih je ogromna većina iz Srbije, te da doza ljubomore koja se osjećala u njihovim komentarima govori o tome da se u ovo dvorište ne gleda, jer u međuvremenu nije postalo njihovo.
Kako, dakle, da ne gvirnemo malo u ono što se događa u Crnu Goru, naročito kad se ima u vidu da su se od promjena, 2020, u ovoj državi nizale političke krize. „Milo, nego ko“ je i tada, sa sebi svojstvenom staloženošću, ispratio ispraćaj DPS iz vlasti, valjda upravo računajući na krhkost široke koalicije i sopstveno političko povampirenje, možda upravo na ovim izborima.
Ipak, šipak. Milo je dobio oko 36 posto, a Jakov Milatović oko 28 posto. Najprije sam proslavio, jer sam, priznajem, navijao da (trećeplasirani) Andrija Mandić prođe što grđe, a onda sam izguglao who the heck is Milatović. Godište 1986, sve desetke na fakultet, ministar za ekonomski razvoj u vladi Zdravka Krivokapića, stipendista svih mogućih uticajnih zapadnih univerziteta i organizacija. Sve u svemu, bankar.
Pokret „Evropa sad!“, čiji je Milatović predstavnik na predsjedničkim izborima, našao se u centru skandala, kada njihovom prvom kandidatu Milojku Spajiću nije odobrena kandidatura jer je utvrđeno da ima srpsko državljanstvo i prebivalište u susjednom dvorištu, Beogradu. No, dobro, dešava se. Izlaznost je bila mikronska, Mandić je puko, ali izgleda da je puko i „Milo, nego ko“, jer je skoro sva relevantna opozicija, uključujući i DF požurila da pruži podršku Milatoviću u drugom krugu izbora. Nemojmo, ipak, potcenjivati Mila, političku mačku, sa devet života.
Meni je samo bitno da se Crna Gora ratosilja toksičnog uticaja iz susjednih dvorišta, te da nastavi svoj evropski put u miru i radosti, a ovi koji lupetaju kako ne treba gledati u tuđe dvorište mogli bi malo da pogledaju na šta liči njihovo.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
