
Nisam u dvadeset prvom veku ovako pratio NBA kao što to radim u ovoj sezoni.
Kako može da se navija za nekog, tako može i protiv. Poslednji put kad sam pasionirano pratio NBA, navijao sam iz sveg srca protiv Čikago Bulsa, jer ne mogu da podnesem kad je neko tako dominantan, kao Majkl Džordan. Tada sam imao dvadesetak godina, a sad imam skoro pedeset i opet navijam protiv – ovog puta protiv Denver Nagetsa.
Nikola Jokić je najbolji košarkaš na svetu, ali šta mu to vredi kad je u više navrata javno podržao Aleksandra Vučića na izborima. Svaki Vučićev saveznik moj je etički protivnik, pa tako i „Džoker“. Jedan drugi „Džoker“ takođe je šurovao sa psihom, a bio je najbolji na planeti. To je Novak Đoković, za koga sam navijao od njegovih prvih turnira, pa sam najpre prestao da pratim tenis, da bih posle zagrljaja sa predsednikom počeo da navijam protiv Novaka.
Zna se da nisam zlopamtilo. Da bih ponovo zavoleo Novaka Đokovića, bilo je potrebno samo da podrži studentski protest, makar i stidljivo. Sad ponovo navijam za njega, nema veze što puca. Jokić je naprednjak sa dugim stažom, a ja sam kosmopolita sa još dužim, tako da mi nije važno koje je ko vere ili nacije, već kakav je čovek. Ko javno podržava Vučića na izborima je nečovek – to je prosto pravilo iz kojeg mi se razvijaju i sportski afiniteti.
Toliko ima klubova u NBA za koje možemo da navijamo da nema potrebe ložiti se na Jokića, osim ako niste Informer. Na primer, Klipersi sa Bogdanom Bogdanovićem, koji je tamo prešao iz Atlante u sred sezone i sa klupe lepo popunio simpatičnu postavu koju predvode Harden, Lenard, Zubac i drugi. Na žalost, Klipersi su pukli u plej-ofu upravo od Denver „Lojalista“. Istraumirao se jesam, ali sam istovremeno osetio nešto što odavno nisam – a to je uzbuđenje zbog NBA utakmica.
Trenutno se nalazimo u polufinalu konferencija, gde se Denver bori protiv, činilo se, neuništivog Oklahoma Siti Tandera. Rezultat je 2:2 i serija se seli u Oklahomu, gde će, valjda, Tander povećati na 3:2. „Lojalisti“ su pred kraj sezone ostali bez trenera, Jokiću se bliži kraj ugovora, osvojio je u NBA sve što je mogao, tako da se nadam ispadanju iz polufinala – ali tako sam se nadao i kad su igrali Bulsi devedesetih.
Posle završetka NBA sezone, najbolji igrač sveta vratiće se na kratko u Srbiju, gde ga svi – osim retkih drkadžija – vole, bez obzira na nastranu političku opredeljenost. Moći će opet da pomogne psihu u kampanji, a njegovi burazeri moći će, ukoliko to žele, nekažnjeno da dele šljage svakom ko im se ne dopadne. Jokić je jedini naprednjak koji nije ćaci, pa makar obukao majicu „I ja sam ćaci“. Srbi imaju šizofreno cepanje jer Jokaru obožavaju, a njegovu ulogu u uništavanju srpskog društva ignorišu.
Ovakav odnos prema Jokiću ogledalo je toga koliko zaista građanima Srbije smeta režim.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.