Tu i tamo izbori mogu da budu i zabavni. Naročito ako su adrenalinskog tipa, kao oni 24. septembra 2000. u Srbiji. Kad budete ovo čitali, već ćete znati ishod hrvatskih izbora; ja ga pišući u Zagrebu ne znam, jer se upravo odvijaju. Vidim, međutim, da će ovo biti zabavni izbori: ishod je predvidiv, ali ih to i čini zabavnima. Viktor Ivančić u Danasovom Vikendu već je lepo najavio šta će biti sa HDZ. Ponoviću ovde da se pitanje naslednika Jadre Kosoruše javlja kao veoma zanimljivo; kladim se na jezuitskog lisca Karamarka, ali i to „bumo vidli, kakbirekli slepci“.


Predizborna kampanja bila je kratka i krvoločna. Ophrvana crnim slutnjama, gđa. Kosor odlučila se na herojsku odsudnu odbranu: poput Tome Nikolića stalno je govorila o tome šta će biti „kad mi pobedimo“; nikada nije rekla „ako mi pobedimo“. Otvoren je Tuđmanov arsenal i potegnute su sve avetinje iz njega: nova Jugoslavija, srbočetnici, crvena aždaja, komunjare, Hogar strašni, izumiranje Hrvata, odbrana i poslednji dani, slavne seni kneza Drpimira i kneza Zdipislava itd. Poslednji potez, juče, u nedelju, bila je pojava letaka (srpski: flajera) sa starim znakom SDP-SKH iz 1990. i – zamislite skandala! – na ćirilici! To je uspelo donekle da uznemiri inače flegmatičnu (u poređenju sa HDZ) koaliciju „Kukuriku“, pa su zatražili uredovanje redarstvenih vlasti iz razloga kršenja predizborne šutnje i uopšte uvrede i klevete; ej! ćirilica!. Ivica Crnić, ozbiljan pravnik i bivši predsednik Vrhovnog suda, izjavio je glede predizborne šutnje da ju treba ukinuti jer da je besmislica: glasači su davno pre izbora već doneli svoj sud i slaba je šansa da će ga u ta dva dana promeniti zbog propagande. Ta inače razumna izjava nije naišla na odobravanje, jer su glasači ta puka dva dana jedva dočekali, iznervirani i ugnjeteni obećanjima, zastrašivanjima i pretnjama.

Hrvatska verzija CESID, GONG, kao i Transparency Croatia pakosno su izneli svoje procene troškova predizborne kampanje HDZ i upitali gđu. Kosorušu odakle im pare, kad su im finansije blokirane zbog istrage protiv stranke, a zbog osnovane sumnje za korupciju itd. Takođe su podsetili biračko telo da i dalje ima nekih pola miliona što mrtvih, što neidentifikovanih glasača na spiskovima, najviše u hrvatskom rasejanju, to jest u Bosni i naročito Hercegovini. To je radio i onaj ispod lipe sa glasovima kosovskih Albanaca, ako se sećate. Teško, međutim, da će to izvaditi HDZ, sve i da uspe: stranka je izmerena, nađena da je laka i propada garant. Pitanje je samo koliko mandata će da klepe, sve i uz pomoć Miroslava Tuđmana, pozvanog iz rezerve u aktivnu službu, sve u sklopu „retuđmanizacije“ HDZ. Tomislav Karamarko, realista kakav je već, uradio je nešto drugo: zaključio je da je sad trenutak za kadrovske promene u MUP Hrvatske, gde je tehnički ministar. Reč je o nekih 200 rukovodećih mesta u policiji. Ako uzmemo da ima nekih 11 policijskih uprava, plus Uprava kriminalističke policije i USKOK, plus sedamdesetak policijskih stanica, Karamarko može komotno da zameni sve bitne starešine svojim ljudima i onda ih ostavi u nasledstvo budućem ministru iz pobedničke Kokošinjac koalicije (verovatno Ranku Ostojiću, bivšem ravnatelju policije iz vremena Račanove vlade). Kadrovska je politika osnova svake politike, učio je građanin Uljanov, Vladimir Iljič Lenjin.

Kokošinjac koalicija, SDP, HNS, IDS i penzići (Stranka umirovljenika) bila se donekle opustila u celoj ovoj gužvi. Moglo im se jer je HDZ upropastio sam sebe bez ičije pomoći, a zbog nezadržive pohlepe: Kokošinjcu je preostalo da sede, piju pivo i gledaju kako se HDZ koprca i tone u živo blato korupcije. Veliko je pitanje koja će još stranka uspeti da pređe cenzus od 5 odsto. Seljaci se nadaju; HSLS digao je iz rezerve veterana Dražena Budišu, što svedoči o zabrinutosti; nekoliko uzajamno posvađanih frakcija pravaša takmiče se na krajnjoj desnici; tu je i Glavaševa HDSSB iz Slavonije i Baranje koja ima neke šanse. Na lokalu se možda provuče don Ivan Grubišić u Dalmaciji, simpatični i razumni župnik u penziji. U nedelju popodne, dok se ovaj tekst završava, kažu da je broj glasača izašlih na birališta do 11 sati otprilike kao i prošli put – oko 16 odsto. Dan je lep i sunčan, pa se očekuje dobra izlaznost.

E, sad: i u Srbiji se predizborna kampanja polako ubrzava, iako je zvanično nema. Pre neki dan zateknem u poštanskom sandučiću dva sudska rešenja, očigledno naštancana po istoj matrici kao i hiljade drugih, na šta sam već bio upozoren od saradničkih veza iz pravosuđa. Prvi osnovni sud obaveštava nas da je odustao od izvršenja (naplate) jer je predlagač, Infostan, odustao od tužbi. To je zanimljivo: Infostan više neće da mi zaplenom imovine naplati nepostojeći dug; već sam ustanovio da su mi tražili dug za tri meseca; te račune sam uredno platio, o čemu imam priznanice. Nisam jedini; reč je o nekim stotinama hiljada domaćinstava, kako čujem. O tome sam, uostalom, ovde već pisao razne besne paškvile. Na tim sudskim rešenjima osim potpisa sudije i zapisničarke fali još samo potpis Dragana Đilasa. Izbori, sestre i braćo, izbori.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari