Bagra u napadu 1

Srbiju i Srbe je više uznemirio fajt između giganta Googla i Huawei-a, nego sve ono izrečeno i urađeno sudiji Miodragu Majiću protekle nedelje.

Kada je na čelu države neko ko je najobičnija samozaljubljena kukavica, sasvim je očekivano da idolopoklonička rulja bude u potpunom skladu sa njim i klima glavom, izvršava naređenja, glasa na zvonce. Ono što mi je totalno nejasno jeste činjenica da onaj normalni deo Srbije, a njega ima još, ćuti. Ćuti esnaf, ćute udruženja, progovori tek po neko od građana i to je to. Pomislio bi čovek, ovaj monstrum nas i malo mlati u mozak.

Ekipa okupljena oko Prvorođenog je maestralna, i to nije ništa novo. Nikada u novijoj istoriji takva ekipa nije zajahala narod poput svih njih zajedno. Maja Gojković, Aleksandar Martinović, Marijan Rističević i svi oni bezimeni naturščici redom su osuli paljbu po jednom čoveku koji je stao u odbranu profesije, prava i zakona.

Da li je normalno, evo čikam Prvorođenog da odgovori, da poslanik u najvišem državnom domu kaže da je sudija primio novac kako bi oslobodio članove „Gnjilanske grupe“ i da se ništa ne desi. Teško da će da odgovori, a i šta očekivati od nekoga ko je u istom tom parlamentu rekao da će za jednog ubijenog Srbina biti ubijeno 100 muslimana.

U Rumuniji bi, barem, na ulice izašlo par stotina hiljada ljudi i branilo teško osvojenu slobodu, možda bi usledilo i raspisivanje vanrednih izbora, smene, ostavke. Tako se radi u društvima koja imaju savest, a ovo naše srpsko od osobina ima samo – podaništvo.

Gde su ta silna udruženja sudija, pravnika, pa i advokata, da kažu koju reč? O zaštitniku građana da i ne govorimo. On je neobavešteniji od Vojislava Koštunice, onomad. Verovatno istražuje „uticaj gama zraka na sablasne nevene“ umesto da brani bilo koje pravo bilo kojeg građanina Srbije. A valjda je sudija Majić i građanin, čovek, ne samo neko ko sudi u Apelacionom sudu i za to prima platu.

I slažem se sa svojim drugarom Jovom Bakićem, da Majiću mogu samo da prijaju ovakvi nastupi skupštinskih dripaca i dripkinji. Napad takve plejade mediokriteta koji su na mig spremni da okaljaju bilo koga i bilo gde, može samo da imponuje. To znači da čovek misli svojom glavom i da ta privilegija nema cenu.

I ja mogu da se ne slažem sa Majićem, ali ne mogu da mu ne verujem. On je čovek doktor pravnih nauka, učio je neke škole, merodavne, a ne neke trange-frange. Prvorođeni, iako najbolji student u istoriji Pravnog fakulteta, kako sam tvrdi on i njegovi posilni, nije uspeo ni pravosudni ispit da položi, a kamoli da je išao na poslediplomske škole.

Takav kapacitet, i ništa. Više verujem Majiću nego na primer Martinoviću. Kako verovati bilo šta čoveku koji je sam sebe nazvao magarcem. Sem iskrenosti i hrabrosti da to prizna, nema tu neke velike pohvale, zar ne? A takvi magarci nam kroje kapu. Ne Majići, već Martinovići, Rističevići, Gojkovići…

I moj kolega i prijatelj Marko Vidojković je prošao kroz toplog zeca doživevši, doduše, „samo“ tabloidni linč. „Drznuo“ se Marko da napiše nešto što svi misle. Glupo je da ja sada ponavljam njegove reči o slučaju usvajanja u vidu izmena Zakona inicijative Igora Jurića, ali nemam ni najmanju dilemu da je napredna bagra zloupotrebila ovog čoveka. Živo me zanima koliko je članova SNS potpisalo Jurićevu peticiju.

I sada su oni junaci, heroji, a mi smo ponovo ubili svu tu decu. Ta inicijativa se nikada ne bi našla na dnevnom redu da to nije bilo potrebno Prvorođenom da dodatno kriminalizuje opoziciju i tačka. I nije ovde Jurić tema. Čovek se bori za svoju ideju, mnogi od nas su ga podržali, ali to nas ne sprečava da kažemo šta mislimo o tome. Mi smo podržali, a oni nisu okom trepnuli dok nije zazvonilo zvonce. Svakodnevni linčevi su postali svakodnevna pojava.

Sada su Majić i Vidojković mete. Juče je Saša Janković bio ubica, danas ga se niko ni ne seća. U ono vreme su nacrtali metu na čelu Olivera Ivanovića, a kada je mučki ubijen s leđa, onda su se trkali ko će više da se opravda time da je to bila izborna kampanja.

Zbog toga niko od nas ne sme da ćuti. Moramo da pustimo glas da ljudi vide da nisu sami, da nas ima, da smo jači od bagre. Čak iako Majić i Vidojković nisu u pravu, a jesu, niko nema pravo da im oduzme pravo da misle i da javno kažu ono što misle, bez da misle šta će da im se desi zbog toga što misle. Sva ova naprednjačka vojska to ne može da razume i shvati. Oni nisu tu da misle. NJima glava služi samo za klimanje i da čuje zvonce. Na kraju, jednog dana, sve će to doći na svoje.

#izVucicemose

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari