Nabaždaren na laž 1Foto: Radenko Topalović

Ko laže, taj i krade, a ko laže i krade, e taj je spreman sve da uradi ne bi li i dalje mogao da bude na vlasti. Aktuelna vlast u Srbiji je nabaždarena na laž. Ona, laž, postala je glavno sredstvo opstanka i jasno je da ko se u nju uzda, neće daleko da dogura.

Vrhovni srpski opsenar je prevazišao do skora najvećeg svetskog lažova barona Minhauzena. Karl Fridrih Hijeronim Mathauzen je ovu, nimalo laskava titulu, zavredio pričama o svom junaštvu dok se borio u ruskoj vojsci protiv Turaka u 18. veku, ali i o iskrcavanju na mesec. Baronu Minhauzenu je posao bio umnogome olakšan, jer tada su ljudi, hteli ne hteli, verovali svojim ušima, pošto nisu postojali okom vidljivi dokazi. Upravo zbog te činjenice, naš vrhovni opsenar je prevazišao slavnog nemačkog barona.

Laži Minhauzena su bile simpatične, benigne i činile su ga zanimljivim, možda čak i popularnim, ali bile su laži. Kada je u pitanju naš vrhovni opsenar, njegove laži su toliko jezive da mogu da za posledice imaju i tragične događaje. On kada laže na Boga ne misli. Uveren je da će narod pre da poveruje u njegove lažljive reči, nego svojim očima i ušima. U digitalnoj eri kada je bukvalno nemoguće sakriti bilo šta, usuditi se lagati dokaz je bezizlaza.

U svega nekoliko dana, vrhovni opsenar je toliko puta slagao da bi u svakoj normalnoj državi odavno bio bivši državni funkcioner i večito osramoćen. Potpomognut medijima koji ga bespogovorno prate u tom nezaustavljivom sunovratu, on ne preza ni od čega. I što je najgore, on u njih veruje, jer je potpuno izgubio kompas.

Prvo je lagao da je onog nesrećnog policajca udario student i to sa bokserom. Izjavio je to direktno u kameru svojih televizija.

Iako postoji nekoliko snimaka, iz više uglova, na kojima se jasno vidi da ga je pripadnik žandarmerije udario rukom, koja se nalazila u rukavici i koja očigledno nije naivna, i tako mu povredio oko. Nije to, međutim bio dokaz vredan pažnje vrhovnog opsenara. Možda je policajca udario žandarm, ali je jasno da su ga tri, četiri puta udarili i studenti, i dalje je tvrdio.

Priča oko zvučnog topa je tek – urnebesna. Od toga da taj top Srbija ne poseduje, preko toga da ga ipak ima, ali da stoji neraspakovan u podrumu, stigli smo do toga da ne samo da ga imamo, već se i nalazio na ulicama Beograda prilikom najvećeg protesta u istoriji Srbije 15. marta. Posle svih tih laži, mi sada treba da poverujemo da taj top nije iskorišćen protiv građana Srbije.

Da ne pričamo o „reanimaciji“ glavnog ćacija ove vlasti Miloša Pavlovića ili o teškim povredama koje su niški naprednjaci zaradili tokom kanonade jajima pre neki dan. Po našem vrhovnom opsenaru, te teške povrede su višestruko veće i teže od dislociranja vilice studentkinji Ani iz Novog Sada kada su je četiri napredne moralne gromade napale sa isto toliko bejzbol palica.

Apropo toga, za našeg vrhovnog opsenara je izvesni Milorad Jerkan, direktor Doma zdravlja u Nišu, „divan čovek“, jer je doživeo višestruku napad svežim jajima na ulicama svog grada. Nekoliko nedelja pre tog napada, taj „divan čovek“ uhapšen je u okviru borbe protiv korupcije našeg vrhovnog opsenara zajedno sa bivšom gradonačelnicom Niša Draganom Sotirovski.

I šta na kraju reći za zloupotrebu laži srpskog obrvara Branka Babića koji je u subotu uveče penio na Instagramu o prolivenoj srpskoj krvi, o pucnjavi u kojoj je čovek od 78 godina predstavljen kao vođa studentskog protesta u Odžacima. Poruke koje je te noći poslao, toliko su uznemirile javnost da je pola Srbije pomislilo da je počeo građanski rat, što zbog njega, što zbog Informera. I umesto da bude uhapšen zbog širenja panike i lažnih vesti, Babić je nagrađen gostovanjem u Hit Shitu. Za razliku od ranijih situacija, vrhovni opsenar je ovoga puta ćutao i nije se oglašavao.

Imajući sve ovo u vidu, očekujem da će, jednoga dana, kada sve ovo juče bude, poput svog slavnog prethodnika barona Minhauzen, naš vrhovni opsenar zadužiti istoriju na veoma ružan i nedostojan način. Dok se on nada da će njegovo ime biti upisano zlatnim slovima u istoriji Srbije, jedino po čemu će ga svet pamtiti biće laži. Zbog stepena laganja, po njemu će se, eventualno, nazvati neki novi ili postojeći psihički poremećaj. Ako postoji, za mnogo bezazleniji vid laganja Minhauzenov sindrom, šteta bi bila da se njegovim imenom ne okiti mnogo veći poremećaj od onoga koji je važio za nemačkog barona.

#izVucicemose

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari