Šimika i gumene bombonice 1Foto: Luca Marziale / Danas

Svakako da ima aktuelnih tema u ovom trenutku od Informera i silovetelja, ali novinarstvo koje je usađeno u meni ne dozvoljava mi da ovaj utorak prođe bez osvrta na celu ovu priču. Upravo zbog novinarstva.

Mamurnom čoveku, kojem smo u jednom izdanju našeg podkasta dodelili novi nadimak – Mamurant, bila je potrebna ovo frka oko Informera i silovatelja, i legla bi kao onom iz Informera onaj šut u deo tela gde kičma gubi svoje časno ime, kako to reče kraljica šunda i kiča.

Tako su razmišljali u propagandnom centru, ali ono na šta nisu računali to su hrabre žene Srbije koje ovu odvratnost ne praštaju i rešile se da se malo pohrvaju sa njom.

Na trenutak su svi prestali da se brinu o pritiscima kojima je Mamurant izložen zbog svog istorijskog govora u Ujedinjenim nacijama i u zenit izbacili temu Informera. Nadao se Mamurant da će imati nekoliko dana da iskulira, da na miru pojede po koju kiflicu i kamaru gumenih bombonica.

Međutim, plan se nekako oteo kontroli celom Klubu mamurnih i otišao u pravcu kojem se Mamurant nije nadao. Morao je, elem, da spasava svog omiljenog „novinara“ od haosa u kojem se našao zbog hrabrih žena koje su rekle – Dosta više.

Taj iz Informera danonoćno pokušava da pravda ono što se opravdati ne može. Kaže da je to novinarstvo. Niko od nas ne zna šta je to novinarstvo i sada će on da nas uči. Zamislite kolika je muka okupirala Predsedništvo Srbije, kad je Milomir Marić morao da tog iz Informera upoređuje sa Dostojevskim.

To veze sa novinarstvom nema, već je za cilj imao senzacionalizam, ali i skretanje teme sa blamiranja Mamuranta u Njujorku te njegovom namerom da nam se obrati za 72 sata, a onda za 240 sati.

Služiti Mamuranta nije uvek lako. Jeste da u tom slučaju postoji šansa za brzo bogaćenje, prisustvo na Pinku i Hepiju, žurke, jurke i sve ostalo. Ali, onda jednog dana stigne ga „šimika“, znamo već gde. Tu nema pomoći. Mamurant ne može od te „šimike“ nikoga da spasi, a utisak je da će tek da rade.

I onda čovek, nedostojan pomena imena i prezimena, pa čak ni skraćenice, kuka kako ga niko nije uzeo u odbranu.

Pa kukaj, kukavče bedni, onome ko te zloupotrebljava, a ti ga orgazmatično slediš i klanjaš mu se. On ti je adresa, a ne novinari i novinarska udruženja.

Taj izdanak SNS propagande iz najmanje dva razloga ne zavređuje podršku nijednog novinara ili udruženja. On pre svega nije novinar da bismo ga mi novinari branili od šuta. Novinar je sluga istine, a u opisu onoga što je delatnost dotičnog nedostojnog nije istina, već služba jednom čoveku.

Taj čovek nije istina, on je najveća laž. Druga stvar je ta da ta izdajica moje divne profesije nikad nije, ne osudila, nego pomenula nijedan fizički napad ili pretnju upućenu ijednom novinaru u Srbiji. Jednom od nas je zapaljena kuća i pucano u njega, a Informer je ćutao.

Pa, kako ne napraviše intervju sa Milanom Jovanovićem te „novinarčine“. Kako im nije palo na pamet da uzmu barem izjavu Marije Lukić iz Brusa, ako ne intervju.

I znate šta, niko nije primetio maltretiranje uposlenica Informera, a i to treba osuditi. Em su morale da se suoče sa silovateljem, em ih je sutradan terao da prijavljuju svog sagovornika, jer je u Centralnoj informativnoj upravi odlučeno da se tako vadi Informer iz, da ne kažem čega. Čak i da dobrovoljno rade to što rade, to ne znači da ne treba misliti na mobing kojem su izložene.

Srbija je zemlja u kojoj je moguće da država i vlast brane tog iz Informera, jer su na istom zadatku. Od toliko žena u vlasti javila se samo „naša“ Zoka. One silne ministarke, uključujući i Gordanu Čomić, ćute kao zalivene.

I Čale ćuti, gde da progovori, kad je jedva naučila onaj govor u kojem brani Mamuranta od silnih pritiska sa Zapada. Sve one se ponašaju kao da nisu žene, već da su isključivo naprednjakinje. Ćute i glume normalnost koje ovde odavno nema.

Problem po Mamuranta je taj što je on sada imao priliku da vidi kako je jedna situacija spontano izvela više ljudi na ulicu nego Goran Vesić pred Gradsku skupštinu. Odmah je pomislio na zimu, na nemanje grejanja i restrikcije struje.

Nisu mu nešto legle one bombonice.

I na kraju, jedno ogromno hvala svim onim hrabrim ženama koje su nam svima pokazale kako se brani dostojanstvo života. Svi smo zaboravili na to. Srećom, podsetile su nas u pravom trenutku.

#izVucicemose

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari