Filozofski dočekao bombe 1

Danas je četvrt veka od smrti moga oca Radovana Samardžića.

U vremenu sam uredio, preuredio, objavio, dopunio, celo njegovo zaveštanje, neponovljivo u našoj nauci i književnosti. Nikad nisam isticao njegovo ime u nastavničkoj, naučnoj ili političkoj karijeri. Saradnja i sukobi generacija su kodovi modernog razvoja. Nikad nisam koristio nastavničko ili naučno zvanje u karijeri koja nije akademska. Danas ipak podsećam na legat našeg zajedničkog posla. Osporavanja, koja su svakodnevna, podnosim ćutanjem i optimizmom. Smatram da sam legitiman predmet napada, uvreda, kleveta, nekad i kriminalnih pretnji. I ubuduće ne nameravam da, poput naših najmizernijih ličnosti, kad ih prozovu ili im prete, kukumavčim pred kolokvijalnom patologijom. Te svakodnevice se setimo tek kad nas se ona dotakne lično i neposredno.

Danas pominjem Filozofski fakultet, i nadam se da neću morati ikad više. Danas je Filozofski fakultet ponovo pod onim udarima koje je trpeo 1998-2000, kad je ondašnji zakon o univerzitetu zaveo diktaturu julovsko-šešeljevskog proletarijata. Filozofski je tada preživeo, pretežno neoštećen, ali ne zahvaljujući tužnoj manjini nas koji smo odbili da potpišemo izjave lojalnosti Miloševiću, Šešelju i s njima interesno i porodično povezanih lica. Opstao je zahvaljujući hiljadama naših sugrađanki i sugrađana koji su se, u toku najtežih godina, uporno borili kako bi najurili s vlasti zločinačko udruženje koje ponovo preti da će, iz struktura vlasti i opozicije, razoriti državu i njene institucije. Ne samo 5. oktobra. Kad smo, sutradan, ruskoj državi poklonili 6. oktobar, počinili smo onu izdaju koju ponavljaju svi koji danas, raspoređeni i organizovani u vlasti i opoziciji, koračaju pod zastavom ruskog marodera.

Ne prizivam svoga oca, samo pozivam na sećanje na njegov trud, talenat, harizmu, dobrotu. Ispisao je neke od najlepših rečenica jezika koji je zajedničko dobro jugoslovenskog naroda. Zamišljam kako bi mirno i sa osmehom pratio kampanju prestupnika povratnika koji vređaju njegov Filozofski čije nastavnice i nastavnici koriste upravo svoja ustavna prava kako bi obavili svoju političku i društvenu obavezu. To pravo je ovdašnji common law. Pravo da se, u najboljim namerama, koriguje država, uvek kad zamru njene demokratske institucije. I ako to nije jasno, moje su reči koje pozivaju na integraciju u EU i dobrosusedske odnose.

Nema važnijeg pravnog i političkog dokumenta od završne reči Slobodana Ružića, advokata oštećenih u suđenju za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Ružić je staloženo, sa stavom koji je važniji od odnosa prema konkretnom predmetnom delu, dokumentovao spregu države, političkog progona, medijskog terora i organizovanog kriminala. Pafmlet „Ćuruvija dočekao bombe“, bio je pretnja celog sistema, ne samo usamljenog režimskog bota. Pamflet je bio najava realizovana likvidacijom Slavka Ćuruvije i zatiranjem tragova (Kurak i njegov gazda itd). Ako Filozofski, i bilo ko od potpisnika, bude povređen, na bilo koji način oštećen, poznata su imena koja su se poslužila manirom kriminalnog pamfleta iz 1999.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari